Antologija antidržavnog revanšizma

Za Antenu M piše: Borislav Jovanović

Prvo što treba reći, iako je jasno kao dan, o sadašnjoj fatićevsko – dožićevskoj situaciji u kojoj se našla Crna Gora, zahvaljujući apostolijadi i njenim projektantima, to je da bi Vitni Voren i Jozef Bajza sa  ovovremnim izdanjem svojih knjiga Zločin Mirovne konferencije i Crnogorsko pitanje bili ponovo najbolji međunarodni advokati odbrane Crne Gore danas i ovđe. I njene, svojevremeno vapajne, glasovite, predstavke i opomene svijetu.

Sa faktografijom i konstruktom čija je forma samo promijenjena, a suština i cilj ostali isti. I tako gledamo se oči u oči sa jednim poststogodišnjim istorijskim hologramom. Gledamo i prozivamo i sebe i druge Za pravo, čast i slobodu Crne Gore jer smo upali u veliku klopku. Anticrnogorska hobotnica začeta u trpezarijama manastirskih konaka se dobro ugnjijezdila i oktroiše.

Ovo što se, zapravo, dešava u Crnoj Gori posljednjih nekoliko mjeseci nije smjena vlasti već ubrzani, delidivanski, divlji, radovi na smjeni crnogorske i evroatlantske Crne Gore i njeno ostrašćeno, trideset godina čekano tradicionalno velikosrpsko smještanje tamo đe ona, po toj ideologiji tradicionalno pripada.

Drugačije rečeno, ovo je još jedan, možda, najzamaskiraniji, čin, smjene crnogorske istorije i zatiranja njenog SJemena. Đe će tek biti na svome mjestu, i jedino kao tako vječna i pokorena.

Može, zapravo, i Dunav da presuši ali po ovoj recentnoj, sibirski petrificiranoj, agendi Crna Gora ne može biti suverena zemlja a Crnogorci da zaborave na svoju etnogenezu i ne budu ni statistička greška. Stezati oba obruča oko Crne Gore, i unutrašnji i spoljašnji. Kruniti od krune. Cilj opravdava sva sredstva.

Spiritus movens je velika velikosrpska gluma, cunami manipulacije, sa Ustavom protiv Ustava, sa srceparajućom demokratijom i provincijalnim, parohijskim mentalitetom, u ime demokratije protiv sopstvene države i njenog nacionalnog individaliteta. Instiutucionalizovani bijeli teror sa početka dvdesetprvog vijeka. A sve u ime revanšizma za 21. maj 2006.

Ovo nije Vlada, odnosno, vlast koju bi trebalo shvatiti kao nešto što je u prolazu. Tim prije što je kičerajska aplikacija biblijske Tajne večere sa više Juda od jednog. Mimikrija kakva se nije odavno viđela na crnogorskoj političkoj sceni. Zablude su ako je doživljavamo kao amatersku, smušenu, nedosljednu, polupismenu, nedoraslu, anahronu. Prije će biti da je u pitanju strategija onih koji su ih probrali i obučili ih na persiflažan način kako da se varakaju, odnosno, profesionalno obave svoju misiju.

Njihovi mentori znaju njihovu cijenu jer će sve odrađivati po njihovom dobro sgotovljenom scenariju. Činjenica da je Vlada jednonacionalna i da je izašla iz nacio - klerikalizma govori sve. Zato sve ocjene iz aktuelnog opozicionog repertoara da je ova novodošla vlast i njena Vlada prijetnja za državne i nacionalne interese je više nego benigna poput mnogih koje smo slušali proteklih godina kada se i oficijelno ili ne, kohabitovalo sa Srpskom pravoslavnom crkvom što je dovelo do kršenja Crne Gore.

Ta saradnja kao da se zasnivala na srednjevjekovnom principu – jednima tijelo drugima duše. Vi upravljajte resursima i mandatima a mi ćemo vašim svetinjama i zavedenom svjetinom. Strategija dnevnog nadmudrivanja je, uz dobro projektovani cilj, dobila svoj epilog. Internacija Crne Gore/Svezana Crna Gora ide preko Crne Gore…

Snaga fingiranja je u punom zaletu iz dana u dan. I nije tačno da je, primjera radi, sudbina Montenegroerlajnsa  samo ekonomsko pitanje.

Ovo je u simbolično – psihološkom sveukupnom kontekstu identitetsko, državno, pitanje. Ime i logo ove firme su nepodobni i isuviše afirmativni.Na internacionalnom nebu. Isto to se odnosi na drugu visinsku nacionalnu kvotu – na poništavanjem Lovćena i njegove simbolike. Slično je i sa serijom drugih dekreta koji udarnički raskrovljavaju kičme državnih firmi i institucija kako bi se pučanstvu dalo do znanja, kao i agenturama koje su sve ovo programirale, da je Crna Gora previsoko uzlećela te da se mora saviti u novu stvarnost.

I ova apostolska kolona koja je prije neki dan došla na Cetinje je više nego provokacije. Više nego poigravanje sa Crnom Gorom.

Suma sumare OVO je kameleonstvo ravno antologijskom kukavičluku. Kao što su kukavičja jaja bile i litije, kupovina i vjerujućih i nevjerujućih, konformizam smijenjene političke elite, te nikad veći priliv zagraničnih srebrenjaka za širenje kruga crnogorskih potuđenika.

A šlag na, konačno, upokojenje Crne Gore trebalo bi da stavi  predstojeći popis stanovništva. Tu se iza scene s velikim magnitudama trljaju ruke onih koji su zasjeli u fotelje države koju ne priznaju. I sve OVO što se radi je uvertira za taj cilj svih ciljeva. Samo da pogine ime kapi crnogorskoj. Sve ostalo su nijanse…

I nemojmo se s nepodnošljivom lakoćom postojanja zavaravati sa NATO – paktom kao što smo nekad sa nekim istočnije od njega. Niko neće ni da nas hrani ni da nas brani ako to ne možemo sami. Neodustajanje od sebe i istrajna apelacija je jedini recept.