Ko to tamo puši

Za Antenu M piše: Boris Marinović

Crnogorska javnost se sjeća s koliko entuzijazma, ali i ostrašćenosti su se dnevne novine Vijesti, ali i dežurne galamdžije iz NVO sektora, obračunavali s prethodnom suverenističkom vlašću. Da su bili lisice, veterinari bi im dijagnostifikovali bjesnilo.

Kriminal, korupcija ali i ko je pušio paklicu cigareta o državnom trošku bile su ključne teme u tom periodu.
Zato su ovi vjesnici slobode, radi eliminisanja negativnih društvenih pojava u budućnosti pripremili svoju partiju URA, koja će u saradnji sa Srpskom crkvom, najaviti dolazak spasioca, poput Jovana Krstitelja koji je krštenjem Isusa Hrista najavio dolazak Mesije.

Tako je formirana nova crnogorska vlada, sastavljena isključivo od predstavnika Srpske crkve, sa zadatkom da čuvaju njene interese, i jednog, koji je, navodno, trebao da čuva interese Crne Gore – Dritana Abazovića.

Nakon što su svoju vladu nazvali apostolskom, krenuli su u oslobađanje Crne Gore. Prvo su je oslobodili od njene cjelokupne vjerske i kulturne baštine i zakonom utrli put da pređe u vlasništvo tuđe crkve i tuđe države.

Istina, partije sprske provenijencije su imale ideološke pobude da glasaju za ovako nakaradan zakon, ali ne i potrebnu većinu. Međutim, njihov koalicioni partner URA, čiji su vlasnici navodno Crnogorci, nije imao nikakav ideološki razlog da podrži ovakvu inicijativu, ali su ipak to uradili, zbog čega se u javnosti pojavila sumnja da je u pitanju koruptivni pravni posao. Posebno što su vlasnici URA poznati u podgoričkoj čaršiji kao velike intereždžije i šićardžije, a sumnje je podstakao i čelnik URA-e koji se pohvalio da mu je nuđen mito od 21 milion eura.

Da bi realizovala ovaj posao, URA je naložila svojim poslanicima kako da glasaju, suspendujući njihovo ustavno pravo „da se opredjeljuju i glasaju po sopstvenom uvjerenju“.

Pristajući da glasajaju shodno stavu partije, a ne po sopstvenom uvjerenju, ovi poslanici su sebe delegitimisali kao misleće ljude, a s obzirom na ono o čemu su glasali, može se reći i kao ljude uopšte.

Tako je šibicarski dio posla, dogovoren negdje drugo, bio završen. Istina, bez kvoruma, zbog čega nova većina zastrašivanjem pokušava da utiče na Ustavni sud Crne Gore, ali i na druge crnogorske institucije, ne bi li tako dali legitimitet ovoj pravnoj hajdučiji.

Međutim, kako crnogorska javnost traži objašnjenje za ovako ubrzano otimanje njene imovine i prenošenje u vlasništvo druge države, gašenja njenih kompanija, tajnog i organizovanog zaduživanja i slično, bilo je neophodno ućutkati crnogorske intelektualce, koji žele da javnost sazna stvarni razlog za okretanje politike URE od ranije proklamovanih građanskih vrijednosti, na kojima je dobila 5% podrške, do velikosrpske i asimilatorske politike, nakon izbora.

Kao glavni siledžija zadužen za zastrašivanje i hapšenje Crnogoraca pojavljuje se Dritan Abazović. Kako vlasnici URE nijesu mogli naći nekog drugog Sava Fatića, koji će na kraju balade da kaže „gospodo od danas više nijesmo Crnogorci no Srbi“, postavili su na njeno čelo Albanca, od kojeg su se ogradili i njegovi sunarodnici, znajući da kvari tradicionalno dobre odnose između Crnogoraca i Albanaca.

I tako dok su prije izbora, ova partija, i njeni brojni NVO saveznici zapjenušano brujali o korupciji, sada, samo nekoliko neđelja od kako su na vlasti, represivnim putem pokušavaju da spriječe svaku priču o korupciji inepotizmu.

Međutim, kako ovdje nije u pitanju obična korupcija, već korupcija koja ima za cilj razgradnju ključnih crnogorskih institucija, interes javnosti da zna je mnogo veći, posebno što je nakon otimanja crnogorske kulturne baštine, URA udarila i na Fakultet za crnogorski jezik i književnost tako što su njene funkcionerke policiji prijavile dekana FCJK dr Adnana Čirgića, i to zbog javno izrečenog stava o koritašima u njihovim redovima, što se u Crnoj Gori nije desilo od početaka visokoga školstva do danas. Međutim, ovaj udar na bastion crnogorstva biće Vaterlo URE, kao partije koju predvode trgovci i prodavci ideologija, što će se uskoro i vidjeti.

Dakle, URI-n put od nekadašnjeg insistiranja na „pušenju o trošku države“ do današnjeg tretmana države kao popušene cigarete, govori da je Crnoj Gori, umjesto ljudi čistih ruku, podmetnuta bofl robu s Tuške pijace.
Dok je nekad, na pomen korupcije, civilni sektor mahnitao, sada ćuti, a „korisni idiot“ koristi vučićevski džoker za ućutkivanje tipa „sram te bilo, to me pitaš dok nam Kosovo otimaju“ ili „a što je radio DPS“, uz obavezne prijetnje upućene Crnogorcima, pogrešno percipirajući njihovu toleranciju kao kukavičluk.

Ova regresija u kojoj se crnogorsko društvo našlo, slijedeći lažne proroke i njihove „analne i oralne faze razvoja“, u sticaju za nezakonitom akumulacijom kapitala vlasnika malih partija, koju mediji pokušavaju da prikriju, samo zato što sada „naši kradu“, očigledno vodi Crnu Goru u oštru konfrontaciju.

Poseban moralni deficit crkovne vlade javnost vidi u namjernom prolongirajnu početka vakcinisanja, odbijajući ponuđene donacije kao „Milove“, pa su zato politički nepodobne, uz istovremeno traženje vakcina od srpskog ministra Lončara, koga su svjedoci saradnici Dejan Milenković Bagzi i Đura Mutavi optužili da je od Zemunskog klana dobio stan za učešće u ubistvu injekcijom njihovog protivnika, pa bi valjda njegove vakcine bile ljekovitije za Crnogorce. Inače, bliskost ovog ministra sa Zemunskim klanom potkrepljuju ne samo iskazi dati u sudskom postupku, već i fotografije ovog ljekara s vođama Zemunskog klana.

Slično njemu je i jedan ovdašnji, a uvozni poslanik znao da otpusti životno ugroženog pacijenta iz KBC-a, za kojeg bi prethodno rekao da jeste za bolničko liječenje, i tako ga izloži smrtnoj opasnosti, ukoliko ne bi ispunio koruptivni ili religijski kriterijum, za što djelimično snosi odgovornost i DPS koji je rado postavljao slične kadrove na odgovorna mjesta, što smo svi morali da trpimo i skupo plaćamo, a posljedice takvog kadriranja sada osjeća čitava Crna Gora.

I sada, umjesto da crkovna vlada, koja nije sposobna sama da nabavi vakcine, iskoristi autoritet Mila Đukanovića i nabavi vakcine, ona pokušava da ukrade njegova ustavna ovlašćenja, neustavno smijeni ambasadore, i tako nastavlja da bruka Crnu Goru pred svijetom, iako je davno rečeno da „ne trebuje carstvo neljudima, nako da se pred svijetom ruži“.