Udar na državni udar

Piše: Draško Đuranović

Znalo se da će odluka Apelacionog suda o ,,suđenju vijeka“ izazvati burne političke reakcije: u Crnoj Gori je sve politika, kamoli proces za pokušaj terorizma. Čudila je neka vrsta usporenosti, predmet je dodijeljen prije više od godinu, a vijećanje je počelo 7. septembra i trajalo je pet mjeseci, iako nije otvaran proces.

Nije se, međutim, očekivalo da će Apelacioni sud – načinom odlučivanja, nedopustivo kratkim obrazloženjem i nalogom o izmjeni Vijeća Višeg suda za ponovno suđenje – sam produkovati sumnje u direktnu političku pozadinu odluke.

Prema informacijama Pobjede iz nezvaničnih, ali pouzdanih izvora, odluka da se ukine presuda nije bila jednoglasna: sutkinja – izvjestiteljka Seka Piletić i sudija Milan Smolović bili su za ukidanje, sutkinja Milanka Žižić – oštro protiv takvog stava.

Preglasavanje u sudskim vijećima nije presedan, ali je politički i društveni značaj procesa za pokušaj terorizma – upravo zbog toga što nije jednoglasno odlučeno – prosto zahtijevalo precizno i opširno obrazloženje odluke. Time bi se izbjegla dodatna politizacija. Međutim, iz Apelacionog suda su obrazloženje najavili ,,u dogledno vrijeme“, što baca prvu sjenku na rad i stavove Vijeća.

Valja se samo nadati da će nešto biti jasnije, kada stigne detaljno obrazloženje. U ovom jučerašnjem šturom se ističe da su ,,u postupku donošenja i u samoj presudi počinjene povrede odredaba krivičnog postupka“, te da zbog toga Vijeće nije moglo prihvatiti ,,ni činjenične ni pravne zaključke“ iz presude, niti je tročlano vijeće moglo da se odredi ,,u odnosu na postojanje krivičnog djela“ i na ,,postojanje krivice optuženih“.

Koje su to bitne odredbe – prećutano je. No, već iz ove tri, četiri rečenice, jasno se može očitati politički uticaj na rad Vijeća Apelacionog suda. Jer, ako su postojale bitne povrede krivičnog postupka, koje relativno lako utvrđuju pravnici sa malo staža, o čemu su to vijećali pet mjeseci iskusne sudije Apelacionog suda?

I zašto se zaklanjaju iza ,,bitnih povreda“? Osim izbora između ukidanja i potvrđivanja presude, Apelacioni sud je imao na raspolaganju još jednu mogućnost: da Vijeće otvori pretres, ukloni uočene ,,povrede krivičnog postupka“ i donese odluku. To ne bio presedan, već savjesni čin odgovornih sudija.

I, ako zaključe da dokaza nema, da su optuženi nevini – da donesu oslobađajuću presudu.

Da nijesu bježali od odgovornosti, da nije bilo sitnih kalkulantskih igara, danas bi imali neku vrstu epiloga.

Ovako, ispada da je Vijeće Apelacionog suda većinski odlučilo – da nijesu sigurni u postojanje krivičnog djela, da nijesu na osnovu prezentovanih dokaza ubijeđeni u krivicu optuženih i da sve vraćaju na ponovno suđenje. Što će reći da, recimo, građani Crne Gore Andrija Mandić, Milan Knežević i Mihailo Čađenović više nijesu osuđeni, ali i dalje ostaju optuženi.

I to u predmetu u kojem su čak devet osuđenih, sve građani Srbije, već priznali krivicu. Mirko Velimirović, Nikola Đurić, Siniša Ćetković, Aleksandar Čurović, Dejan Stanojević, Aleksandar Aleksić, Miloš Aćimović i Perica Andrić, su još 2017. pred Višim sudom potpisali sprazum o priznanju krivice i time potvrdili da su bili dio kriminalne organizacije u pokušaju terorizma.

Nagradno pitanje za crnogorske pravnike: ako u ponovnom suđenju Viši sud oslobodi optužene za pokušaj terorizma i to Apelacioni sud potvrdi, da li to znači da je devet državljana Srbije pred crnogorskim sudom priznalo učešće u kriminalnoj organizaciji koja, opet po odluci crnogorskog suda, nije ni postojala?!

Već iz ovog kroki osvrta odluke Apelacionog suda lako je uočiti da je Vijeće bilo pod žestokim pritiskom dnevne politike, ali i političkih stavova sudija. O tome svjedoči i odluka da se predmet vrati na ponovno suđenje Višem sudu u Podgorici, ali pred drugim sudskim vijećem.

Vrlo su rijetki slučajevi da se, već nakon prvog ukidanja presude, predmet dodjeljuje drugom vijeću istog suda. Kako, za sada, nema detaljnog obrazloženja presude Apelacionog suda, ostaju dvije varijante da se tumači ovakva odluka.

Prvo: da su sutkinja Piletić i sudija Smolović iz spisa predmeta ocijenili da je sutkinja Višeg suda Suzana Mugoša bila pristrasna, te da su ,,strahovali” da će, iako je vrsna pravnica, ponoviti povrede krivičnog postupka i donijeti istu presudu kao i 9. maja 2020. godine.

Ili, što izgleda logičnije, da su odlukom o prebacivanju suđenja drugom krivičnom vijeću Višeg suda, u kojoj neće biti Mugoše, praktično već preporučili sudiji koji će da vodi predmet kako bi nova presuda trebalo da glasi.

Opisano ponašanje i potezi sudija Apelacionog suda posredno slikaju stanje u današnjem crnogorskom sudstvu, govore o stručnosti, ali, još više, o stvarnoj nezavisnosti crnogorskih sudija od političkih uticaja. Zato ostaje da se čeka obnovljeno suđenje i odgonetne – hoće li biti po diktatu politike?