Čudesa apostolska

Za Antenu M piše: Milena B. Martinović

Kada smo prvi put čuli od premijera da će vlada imati dvanaest ministara kao dvanaest apostola mogli smo pomisliti da je samo u svom religioznom zanosu, u kome je izgleda trajno, napravio duhovitu aluziju da uveliča svoju mesijansku misiju popravljanja svega lošeg u crnogorskom društvu. Kao da je ono baš čekalo njega i njegove apostole. Paralela više smiješna nego duhovita.

No kako dani prolaze a odluke nove vlasti i rješenja za našu srećnu i „pomirenu“ stvarnost i budućnost sablažnjavaju sve patriote i časne ljude okrenute evropskoj Crnoj Gori, shvatamo da apostoli nijesu slučajno tako nazvani jer „čudesa“ koja čine našoj domovini neviđena su i vode nas u potpunu neizvjesnost. Materijalnu, moralnu, vrednosnu, duhovnu i istorijsku.

Vlada koja je povukla sve diplomate i naložila im da se 18. januara vrate u zemlju i koja ne nabavlja vakcine da zaštiti svoje građane, a otvara granice kad ih drugi zatvaraju, jasno pokazuje ključne pravce svoje spoljne i unutrašnje politike. Povlačenjem diplomata (za koje još uvijek nije upriličila konsultacije na koje ih je navodno pozvala!) zapravo je spriječila da diplomatskim putem istina o tome što se dešava u Crnoj Gori stigne do svijeta, a nenabavljanjem vakcine i nebrigom o zdravlju ljudi koji svakoga dana obolijevaju i umiru u velikom broju, drži građane u strahu i neizvjesnosti.

Da su „apostoli“ samo vojnici svoje svetosavske misije pokazuju svakoga dana. Dobri vojnici, nema što. No, njihova ekspertska znanja veoma su upitna budući da u svom radu jasno pokazuju neznanje, nesnalaženje, nepouzdanost, izvrtanje činjenica, izbjegavanje istine i kreiranje laži. Svjedoci smo da svakodnevno urušavaju sve na što je Crna Gora vjekovima bila ponosna i što je suština crnogorskog bića: multietničnost, multikulturalnost, pravdoljubivost, istinoljubivost, slobodan građanski život, dobrosusjedstvo, antifašizam, humanost i otvorenost za progresivne ideje.
Ko će još dobronamjeran, zdravoga uma i rasuđivanja, povjerovati u krađu metalnog krsta sa kapije Cetinjskog manastira?! Manastir u kome počiva Sveti Petar Cetinjski sveto je mjesto Cetinjana i oni nikada ne bi uradili tako nešto. A i kad bi se našao ko zli odnekud da to učini, ni najmanje nije vjerovatno da bi mogao, a da ga ne vide oni koji „brane“ Manastir i koji su na Badnji dan postavili metalne ograde oko njega.

Ako se uskoro umjesto vitkog metalnog krsta, kakvi su svi koji od davnina krase crnogorske crkve i manastire bude pojavio široki, kameni, „pozlaćeni“ krst karakterističan za ruske bogomolje (koje sad redom postavljaju graditelji MCP), znaćemo zašto je naš stari crnogorski „ukraden“.