Čudna igra

Za Antenu M piše: Boris Đurović

Dok je Srpski svet bijela kugla na bilijarskome stolu, lako je zaključiti da tak odnosno štap drži Srpska crkva; međutim, da bi kontakt štapa i bijele kugle bio potpun – potrebna je kreda. Ko drži kredu? Kredu drži URA koja se svojski trudi da vrh štapa prilagodi bijeloj kugli, čak i da ga poliže ako bi to doprinijelo snazi i preciznosti udarca.

U ovoj igri bez rivalstva saigrač Srpske crkve je nova Vlada, a pošto je poznatom argumentovanom logikom potčinjena – dužna je da namjesti trougao kako bi se u njemu, proizvoljnim redom, posložile „kugle“ (čitaj – Crna Gora, crnogorski sakralni objekti, crnogorski identitet, crnogorski jezik, cijeli skup elemenata od kojih je sačinjen crnogorski svijet) koje će biti rasturene, razbijene s ciljem da popune rupe iz kojih su pomenuti igrači izašli.

Ko ih je izvukao – ne znamo, no vjerujemo da bi oni kazali da je to bila božija ruka ili možda ruska, možda i neka pogana crnogorska ruka. Nego, vratimo se igri. Igra, naravno, ima i publiku, te se u prvim redovima može viđeti CANU, zatim profesorica Rajka Glušica, odmah do nje je „ono“ što briše tur s knjigama, tu su i drugi, pojedini kvazicrnogorski istoričari koji su trenutno ravnodušni, ali će aplaudirati kad dobiju literaturu od glavnog igrača. U drugim redovima možemo viđeti umjetnike, aktiviste, špijune, četnike, Crnogorce, razne NVO, dok u publici vlada tišina kako bi igračima koncentracija bila u punoj formi.

Prvi udarac može biti i posljednji, ali pitanje je – za koga? Ovđe ćemo malo zastati da bimo se pozabavili takozvanom špondom. Što to predstavlja šponda za ovakve profile igrača ako je ta šponda crnogorski narod? Strah od svakog sljedećeg poteza, strah da bijela kugla ne završi u rupi – što je karmički neizbježno ako imamo saznanje da su igrači (Srpska crkva i nova Vlada) krivicom prethodne Vlade, onda uz pomoć raznih proruskih faktora, četničkih jataka i nekih nama dragih grlatih piromana Crnogoraca, zauzeli sto na kojem se vodila zdrava multietnička i evropska borba, sto sa zanemarenim rupama, borba za dobrobit crnogorskoga naroda koji je pokušavao da se svojom bogatom istorijom i kulturom omeđi od pomenutih igrača ali i od prethodnih – to je strah koji navodi na činjenje zla.

Nova Vlada je podigla trokut, Srpska crkva je zama'nula iz ramena – bijela kugla se počela kotrljati prema crnogorskim vrijednostima s ciljem da ih pošalje u rupe; međutim, velika su očekivanja od šponde koja će (nadajmo se) znati da sačuva „kugle“ od prvog udarca i da bijelu pošalje tamo odakle je i došla. Primijetili smo da je ova čudna igra prožeta fantastičnim elementima, sve u maniru magijskog realizma koji je, nažalost, utemeljen pod ovim nebom već vjekovima. On se ogleda i u bestidnim prisvajanjima svih kulturoloških tekovina u cilju stvaranja Srpskoga sveta, koji je ništa više do maglena laž i mitomanija.