Od antidukljana do veljedukljana

Za Antenu M piše: Borislav Jovanović

Ovaj najnoviji dolazak srednjovjekovne vlasti na upravljanje Crnom Gorom osokolio je beogradsku nacionalističku elitu da ovog puta idu na sve ili ništa po cijenu upotrebe svih dozvoljenih i nedozvoljenih sredstava. Da im ovdašnji namještenici donose nezakonite zakone, da sve više i sa vanrednim, estradnim, konferencijama za štampu, i bez njih, uvode vanredno stanje u zemlji, da se što  prije steže obruč, makar i leksspecijalisom, oko ostatka crnogorske legitimno izabrane vlasti i njen personalitet podrije i ukloni na osvetnički način.

Ova prilika se ne smije propustiti kako bi, konačno, došao kraj onoj jadikovci koja je nastala u sasvim drugom kontekstu Crnu Goru pokorit ne mogu/ Ma nikako da je sasvim moja…

Kulminacija toga je, svakako, ono što je predsjednik Srbije otkrio prilikom otkrivanja spomenika Stefanu Nemanji u Beogradu.I tako srpskom svetu dodao, koliko do juče, jedno njemu strano tijelo koje se zove Duklja. Srpskog sveta  čije neooznačenje, kako prilikom prvog, tako još više, i eksplicitnije, prilikom drugog  i svakog narednog čitanja, sve više obuhvata cio univerzum ili makar velikosrpstvom dirigovanu globalnu globalizaciju, poput one Srbija do Tokija.

Kao jedna od kruna tod sveta nad svetovima stigla je vijest da je dinastija Vojislavljevića izvorna srpska dinastija i tako u falsifikatorskom transu izvršilo kompletiranje prisvajanja crnogorske istorije od njenog iskona do našijeh dana. I samo što se na tom mitingu nije čulo Ne damo Duklju!

Sve četiri crnogorska dinastije su srpske! Dakle, nijesu više samo Petrovići svetorodna srpska dinastija kojoj se treba vraćati kao istinskoj Crnoj Gori, nije samo ona više dovoljan za dokaz da Crnogorci nemaju svoju autentičnu državnu i nacionalnu genezu, odnosno, etnogenezu, već da to treba potvrditi osvajanjem samih korijena njene istorije. Idemo dalje, dublje, kaže glasnogovornik srpskog sveta prema novim činjenicama, odnosno, falsifikatorskim monumentima.

Idemo s Dukljom kao s novim štitom svih štitova. Kako se toga nijesmo do sada sjetili. Kako smo mogli kamenovati, zatirati, nju i njene nasljednike oličene u ovovremenim i davnovremenim Crnogorcima.Ovo što je do sada lažirano nedovoljno je. Krhko. Sitničavo. Kolebljivo. Idemo još strateškije, još krivotvornije, idemo do samih nukleusa crnogorske postojbine.Crnogorske vertikale. Idemo do dna svih dna kako bi miniranje bilo što efikasnije.

Pa ćemo jednoga dana ovde pored Save i Dunava, ili na Oplencu, otkriti spmenike Balšićima, Crnojevićima i, naravno, svoj sedmorici Petrovića. Neće biti dilema ni oko kralja Nikole! Neće. Ipak, on nije izdajnik. Još manje oko knjaza Danila. Da bi smo bili autentičniji i dalekovidiji srpski svet, moramo imati u svom istorijskom dosijeu alfu i omegu cjelokupnog mitomanstva a to je: Prva država, prvo Kraljevstvo Slovena koje je imalo sedam kraljeva, mora biti naše. Kako nam je ta kapitalnost do sada izmakla. Kako?

Pa to je genijalna ideja za odsutnu bitku totalnog sloma milenijumskog crnogorskog trajanja. Ta, do sada omrznuta, nepravovjerna, anticivilizacijska, antivizantijska, antisrpska Duklja  je naša rod rođeni.

Tog Dioklecijana kojeg smo zakivali  za Vezirov most, sad i njegovoj veličini možemo podići spomenik. Kakav učeni Vizantinac, Profirogenit i njegova svjedočenja o Duklji koju su naseljavalji Diokleti, odnosno, prvodošli Sloveni; i, kakav Ljetopis popa Dukljanina pisan na latinskom jeziku; kakvi svi ostali tumači jedne epohe u crnogorskoj istoriji koja je trajala skoro tri vijeka.

Najvažnije je u svemu bilo ono što je istoričaru i državniku Vučiću tog ili prethodnog dana, u ime srpskog sveta došapnu – napisao -  jedan od opnokrilaca novokomponovane ideologije, recimo neki Raković ili njemu slični.Do te ure lider Srbije nije, čini se, imao pojma ko su Vojislavljevići.

Kakav Stevan Prvovjenčani, prvi srpski kralj kojeg krunisa Papa i to tek 1217.godine. Kakavo svjedočenje Nemanjinog sina i drugih biografa da je Duklju i kao državu i kao grad osvojio Stevan Nemanja da bi se dokopao tuđe zemlje, Primorske.

I to nije bila osvojena već spržena zemlja. Dakle, zla raška struja osvajala je državu Vojislavljevića. Osvajala je na više nego hunnsko / avarski način nešto što je bilo, navodno, njeno.

U tom obezglavljenju Duklje vjerovatno nijesu ostali pošteđeni ni Mauzoleji pored Bojane u kojima su bili sahranjeni Vojislavljevići.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      

Laži laže dok te laž prokaže.Tako smo kao đeca govorili, komentarisali, one naše vršnjake koji su imali sklonosti da izmišljaju laži, da se prave važni ne bi li nas svojim izmišljotinama uplašili ili fascinirali. Lako smo ih čitali I lako odgovarali sa navedenom glosom vjerujući da smo u tom trenutku njeni originalni autori. Čak smo i imali svoju horsku melodiju na besmislice onog kojih je izgovorio pjevušeći ih dok bi se njihov pričalac postidno povlačio, ili se uporno dičio svojim lažovinama.

No, to su, uglavnom, bile, bezazlene laži. Bolje reći šarene laže. Ali što ćemo sa ovim lažama i paralažama, koje svakoga dana šire svoj prostor i svoje tokove zloslutne  do crnog anticrnogorskog usijanja koje stižu ovih dana iz Beograda. Ili, naših ovđe rođenih ali vječitih izvanjaca, velikosrpskih barjaktara.Onim koji bi osvajaču Duklje htjeli da podignu spomenik na sred Crne Gore.

Riječ je očigledno o novoj argumentaciji koja bi trebalo da ojača sve dosadšnje stranice imperijalne, istoriografije, te da zbog Nemanje i povodom njega bude srednjevjekovni, finalni, prilog za novonastalu prevarnicu nazvanu Srpski svet.

Još jedan, možda i najveći, velikosrpski istoigrafski  autogol je, u svakom slučaju, tu. Jasan, prejasan. Sad, zapravo, i Sveti Vladimir Dukljanski može biti ono što je bio odvazda. Inicijalni crnogorski svetac.

I tako, da ne bi otvaranja spomenika Nemanji Mirotočivom – kada je, svakako, trebalo reći nešto sa aktuelenom turbo – mitomanskom akustikom, ne bi znali da su Vojislavljevići rodonačelnici srpstva. Ne bi, takođe, imali pojma da su još u prvim vjekovima Drugog milenijuma - skoro dva vijeka prije Kosova - postojale dvije srpske države od kojih je despotovina Raška spalila   Kraljevinu Duklju i bratski je prisojedinila pretvarajući je u u kolonijalno dobro.