Revizor na crnogorski način

 Za Antenu M piše: Prof. dr Milorad Nikčević, akademik DANU     

Da je kojim slučajem rođen u suvremenoj Crnoj Gori, Nikolaju Vasiljeviču Gogolju sigurno ne bi falilo materijala za literarnu obradu. Samo što crnogorske inačice izvedbi njegovih djela – od mrtvih duša kojima se naveliko trguje do lažnih revizora – pokazuju inflatorni karakter. Dok je kod Gogolja lažni revizor to postao ne svojom voljom no percepcijom sredine, u Crnoj Gori lažne revizore proizvodi izvršna vlast!? Skandal s lažnom državnom revizorkom koju su ovlastile osobno ministarka zdravlja i njena kolegica iz resora prosvjete, nauke, kulture i sporta, gotovo da nije zavrijedio pozornost javnosti, a u svakoj bi uređenoj državi na svijetu producirao ako ne pad Vlade, ono bar ostavke odgovornih ministara/ki.

 No to je samo vrh ledenoga brijega, budući da se cijela Vlada pretvorila u revizorsku instituciju, pa se ministri danima ničim ne bave do revizijom rada prethodnika. Ne želim reći da su prethodnici radili sve kako treba i svakako podržavam da se istraži svaki papirić koji je za sobom ostavila prethodna vlast, ali to valjda nije posao ministara, već inspekcija, pravih revizora, tužilaštva, napose sudstva.

Nastupom na televiziji A1 ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta, uza sva nastojanja da prigrabi imidž žrtve, demaskirala je stvarni karakter nove crnogorske vlasti – diletantizam sjedinjen s neskrivenim autoritarnim porivima.

Za dvije ure koliko je trajala emisija od ministarkinih vizija razvoja 4 resora čuli smo tek toliko da đeca treba da se bave sportom, da fizičari ne treba da traže božansku česticu i da glumci nacionalnoga teatra treba da recituju po školama.

Ostatak emisije bio je posvećen pravdanju da su sve njene šovinističke i anticivilizacijske ranije izjave bile ili ljutnja ili sarkazam, potom brljanju prethodne uprave i najzad prijetnjama kulturnim poslenicima koji su potpisali peticiju kojom su crnogorskoj javnosti skrenuli pozornost na problematične vrijednosne stavove gospođe ministarke.

Da ovom prilikom preskočimo njezine skandalozne izjave, spomenućemo samo jedan pokušaj klasičnoga obračuna s jednim od potpisnika peticije koja ju je očevidno dobro zaboljela. Naime, ministarka se u naletu ijedi ostrvila na književnika Milorada Popovića, iznijevši podatak da je njegova izdavačka kuća OKF za deset godina od države dobila oko 880000 €.

A đe ministarka navečer okom, tu ujutro skokom njezin posilni „spoljni ekspert za resor kulture“ Dragan Koprivica po sred dnevnoga lista Dan. Tako smo zahvaljujući Koprivičinu javnom istupu doznali da je resor kulture s ranga ministarstva sveden na rang kojim upravlja „spoljni ekspert“, zadužen po svoj prilici da izigrava lažnog revizora. Crnoj Gori, dakle, ne treba kultura, dovoljan joj je jedan omnipotentni mediokritet.

Tako je taj naš tužni cirkusant, kojeg je ministarka doista mogla rasporediti u bilo koji od svojih resora jer bi u svakome bio podjednako zastiđe, u karakterističnom crnom kožnom mantilu, preuzeo ulogu isljednika i revizora za resor kulture. Član svih mogućih komisija i žirija nadogradio je ministarkine optužbe na račun Milorada Popovića besramnim optužbama upućenim danas najznačajnijemu i najnagrađivanijemu crnogorskom piscu.

Služeći se jeftinim trikovima, lažni revizori prikazali su navodno skandalozni iznos koji je za 10 godina prihodovala Popovićeva izdavačka kuća koja je za to vrijeme redovito štampala najprestižniji crnogorski književni časopis Ars, koji je pokrenut još prije 35 godina, godišnje publicirala desetine izdanja domaćih, regionalnih i inozemnih autora, obezbjeđivala učešće crnogorskih nakladnika na sajmovima knjiga u regionu i Evropi, organizirala gostovanja i promocije najznačajnijih regionalnih autora, književne radionice i rezidencije, podsticala prevođenje na crnogorski i s crnogorskoga, afirmirala crnogorsku književnost u regionu i Evropi i sl.

Ovo sve govorim iz pozicije nekog ko je bio spoljni posmatrač, budući da nijednu od mojih 20-ak autorskih knjiga nijesam publicirao u OKF-u, a s Miloradom Popovićem čak dugo i nijesam imao dobre građanske odnose.

No, na stranu naše tipično crnogorske međusobice, kao filolog ne mogu a ne respektirati Popovićevo u prvome redu veliko književno djelo, za koje je nagrađen najvećim regionalnim nagradama, a potom i njegovu iznimnu skrb za promoviranje mladih crnogorskih pisaca i crnogorske književnosti općenito.

I doista, gledano postranice, cifra od 880000€ za 10 godina čini se smiješnom u odnosu na kulturne domete koje je Popović i njegova izdavačka kuća dostigla. Da je u Crnoj Gori bilo više darovitih, a istodobno i požrtvovanih autora poput Popovića, vjerujem da bi današnji klerofašistički udari na njenu kulturu i identitet bili samo bura u čaši vode.

No umjesto da se pomažu marni autori s nespornim referencama i nesumnjivim rezultatima u Crnoj su se Gori decenijama štedrije pomagali projekti koji su direktno podrivali njen multikulturalni, građanski i sekularni karakter. Što lažni revizori ne iznesu u javnost koliko je sredstava država poklonila knjižarsko-izdavačkom klanu Uljarević, čiji je rad direktno uperen protiv ove države i njezina identiteta?

Što ne iznesu na viđelo koliko je sredstava decenijama sipano u CID i druge izdavače nakačene na sve vlasti i ideologije i to ne preko konkursa no na razne zaobilazne načine? Napose, što javno ne obznane kako je to Država Crna Gora samo na godišnjem nivou po raznim osnovama financirala rad Srpskoga nacionalnog vijeća iznosom gotovo istovjetnim onom koji je OKF dobio za 10 godina, kad se zna da se ta udruga deklarirala krovnom udrugom srpskoga kao manjinskog naroda u Crnoj Gori, usprkos tome što legitimni politički predstavnici Srba u Crnoj Gori tvrde da oni nijesu, niti mogu biti manjinski narod!?

Naravno, jasno je da nova klerofašistička vlast neće dirati svoje ideološke saveznike niti preispitivati kako se to o njima materinski skrbila bivša vlast, u eri navodnoga progona Srba, dok su crnogorskim izdavačima i kulturnim udrugama ostajale, u odnosu na proračun Srpskoga nacionalnoga vijeća, samo mrvice.

No nije samo resor kulture dobio lažnoga revizora. Lažni su se revizori pojavili i u sektoru nauke. U tom su resoru lažni revizori postavljeni protivpravnom smjenom rektora Univerziteta Crne Gore i nasilnim dovođenjem na čelo te institucije predśednika Izvršnog odbora Matice srpske, osnivača ruskog propagandnog punkta u Crnoj Gori, portala In4S, i čovjeka kojeg djelovi aktualne vlasti sumnjiče da je pripadnik vanjskih obavještajnih struktura!?

K tome, nova predśednica Upravnoga odbora Univerziteta Crne Gore koja je omogućila ovo pravno nasilje, perjanica Ure, Rajka Glušica, osoba je koja je falsificirala znanstvene reference prilikom izbora u nastavna zvanja, o čemu sam dokumentirano već pisao, a da se na moje dokaze još uvijek nije osvrnuo niko s Univerziteta Crne Gore.

Dok po mome Nikšiću rovare razni uvezeni kriminalci i vršljaju inozemne agenture, dok se prijeti i fizički nasrće na crnogorske patriote i pripadnike manjina, izvršna vlast u Crnoj Gori otvoreno gazi Ustav i zakone, najavljuje ukidanje zakona usaglašenih s evropskim zakonodavstvom, progon medija i neistomišljenika, opasni politički revanšizam i ništa manje štetni povijesni revizionizam, a sve s ciljem uništenja moderne Crne Gore, a potom i njena utapanja u regionalnu inačicu Trećega Rajha – Srpski svet!

Za te nečasne nakane u Crnoj Gori uvijek će imati na raspolaganju dovoljno lažnih revizora. No neka se ne zavaravaju jer su u lažima kratke noge, svaka je, pak, izdaja kratkoga daha, a Crnogorci su vijekovima opstali jer su znali – kako tirjanstvu stati nogom za vrat!