U ime naroda

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Ako je neko pomislio da je Gojko Čelebić u Vatikanu vrhunac farse koju režira srpska vlast na privremenom radu u Crnoj Gori, i da je ovim činom komedija dosegla vrhunac, grdno se prevario.

U sljedećem činu na scenu je izveden harmonikaš Dragan Koprivica.

Doajen amaterskog pozorišta i hobi-pisac komada koje niko ne čita, volšebno se obreo u Ministarstvu kulture.

Ambijent u kojem Harmonikaševa dezorijentacija premašuje Alisinu u zemlji čudesa. Navikao na memljive sobičke mjesnih zajednica i provincijskih centara za kulturu, suočen s unutrašnjošću jednog ministarstva kulture, harmonikaš Koprivica u stanju kulturološkog šoka gubi svaki kompas i dodir sa stvarnošću.

Kao svaki istrenirani partijski kerber i harmonikaš Koprivica čini ono što jedino i znade. Pokušava diskreditovati one čija imena nije dostojan ni da izgovori. Plaćen da blati, kao svaki dobar najamnik, harmonikaš Koprivica revnosno ispunjava svoje zadatke.

Svjestan sopstvene nevidljivosti i ništavnosti u književnosti i nauci, harmonikaš Koprivica ulaže krajnje napore ne bi li naudio onima koji ne pristaju na „srpski svet“ i koji su protiv toga fašističkog koncepta javno progovorili.

To mu sasvim izvjesno garantuje publicitet koji mu je kao profesoru ili piscu nedostižan, iluzija, tek mokri san. Mada je harmonikaš Koprivica u narodu znan i kao „Šešeljeva metla“, i sam Vojislav Šešelj u jednom davnašnjem intervjuu Darku Šukoviću za Koprivicu kaže da je intelektualno nedorastao. Dobro, to smo i sami znali, ali ako to kaže četnički vojvoda Šešelj onda je, vjerujemo, i sam Koprivica saglasan. Neće valjda najamnik da protivurječi poslodavcu, makar bio i bivši?! Ali, nije harmonikaš Koprivica incident. Koprivica je tek posljedica pošasti koja razara Crnu Goru.

Harmonikaš Koprivica je samo djelić šovinističke farse koju živimo od 30. avgusta 2020. Harmonikaš Koprivica je samo najamnik Vesne Bratić, ministarke četiri resora čiji su klerofašistički svjetonazori već odavno poznati crnogorskoj javnosti.

One Vesne Bratić koja je još za vrijeme prošlog života, takozvane fb ere, javno obećavala da će ugasiti Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Danas, reinkarnirana u ministarku svega i svačega, gospođa Bratić samo ispunjava sopstvena obećanja i zavjete. Vesna Zavjetnica!

Harmonikaš Koprivica je najobičniji glasnogovornik ministarkinih nakana. Mogao je to biti bilo ko iz tzv. Udruženja književnika Crne Gore, ili Matice srpske, recimo. Svi oni jednako mrze Crnu Goru i sve ono što ne pripada „srpskom svetu“ i ideologiji krvi i tla. Slutim da je jedini harmonikaš Koprivica imao prigodan kožni mantil, pa je to i presudilo.

Budući da je harmonikaš Koprivica  u književnosti jedino (koliko-toliko) prepoznatljiv kao aforističar, kada bismo bili zlonamjerni, mogli bismo ga nazvati i dvorskom ludom na dvoru Vesne Bratić. Međutim, ni Koprivica ni Vesna Bratić nijesu iza zavjese šovinističke farse koju živimo.

Nije čak ni njihov nadređeni, Mrcoljub, čiji je fetiš ljubljenja mrtvaca nadvladao fetiš ljubljenja ruku i podova. Ni on nije iza zavjese četničkog igrokaza. Svi oni su samo izvođači radova na projektu zvanom „srpski svet“. Arhitekte su izvan Crne Gore. Ali, to ih nikako ne oslobađa krivice za ubistvo jedne zemlje. Naprotiv. I prema njima smo dužni da se adekvatno odredimo. I mi, i istorija.