Konačna pobjeda građanske Crne Gore nikad bliža

Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani

Pad podrške ostrašćenin i otvorenim velikosroskim nacionalistima podržanim od države Srbije i BiH entiteta R. Srpska; rast stranaka koje su po svom djelu desnica a koje same sebe nazivaju političkim centrom, okupljenih oko Demokrata, premijera Krivokapića i SPC u Crnoj Gori; ostanak DPS-a na poziciji od prije gubitka državne vlasti; budvanska sudbina GP URA koja je sigurno vodi ka nestanku; pad SDP-a kao posljedica gubljenja identiteta nakon izlaska iz vlasti i nedostatak nove, snažne građanske partije koja bi apsorbovala glasače nezadovoljne DPS-om i drugim strankama bivše vlasti a nespremne da svoje glasove daju velikosrpakoj politici - rezime je nikšićkih lokalnih izbora koji su, sa aspekta političko - društvenog značaja i involviranosti u izborni i predizborni proces, prije regionalni negoli lokalni.

Najveći gubitnik svakako je koalicija okupljena oko velikosrpskog, pročetničkog DF-a koja je doživjela ozbiljan gubitak povjerenja na ovim izborima i time zabetonirala, čini se za stalno, svoju poziciju vječitog političkog luzera.
Nikšićani nisu ni ovaj put u značajnijem procentu pristali na izdaju Crne Gore iako ih je na to, iz sve snage, nagovarao Vučić sa svom svojom ubjeđivačkom kamarilom, novcem i medijima, sa kojima je u svojoj zemlji već neko vrijeme obesmislio višestranačje i demokratiju.

DF-u nakon pirove pobjede u Nikšiću predstoji bitka za opstanak koja će iz temelja poljuljati i onako krhku državnu vlast i, vrlo vjerovatno, izazvati prijevremene parlamentarne izbore.

SDP već nekoliko godina plaća cijenu pogrešne političke i državničke procjene nakon koje je izgubila povjerenje građana koji smatraju da u toj stranci nema dovoljno ni političke ni državničke mudrsti kada su u pitanju ključni politički potezi kojima se iz temelja mijenja prilično izbalansirani odnos političkih i ideoloških snaga u Crnoj Gori. Mnogi, među kojima je i potpisnik ovih redova, vjeruju da je upravo SDP u ključnom trenutku dao vjetar u leđa velikosrpskoj politici slabljenjem pozicije DPS-a i vlasti okupljenje oko te partije a da, istivremeno, nije bio sposoban da se nametne kao alternativa DPS-u i zadrži dominaciju evropskog i građanskog kursa u državi.

URA je još jednom pokazala da je stranka bez budućnosti, da nema kapacitet za dalje širenje i napredovanje, da nema autentično biračko tijelo i da ne može ispuniti ono što joj je navodni cilj, da bude korektiv prosrpskoj vlasti i prepreka velikosrpskim težnjama.

Budvanska i nikšićka sudbina na prvim će narednim izborima za državni parlament zadesiti URU i na državnim nivou i ostaje samo pitanje koliko će ta kratkovida politička grupacija štete napraviti državi Crnoj Gori i njenom građanskom opredjeljenju.

Čini se da URA, osim ličnog i stranačkog rata protiv DPS-a i Mila Đukanovića, i nema neki drugi strateški cilj.

Pobjednici izbora su, bez dileme, Aleksa Bečić i premijer Zdravko Krivikapić sa svojom koalicijom okupljenom oko Demokrata.

Razloge za njihov uspjeh nalazim u dvije činjenice.

Prva je, ali ne i ona značajnija, da su oni u vlasti na državnom nivou čime su dobili izvjesnu političku težinu, autoritet na osnovu funkcija i mogućnosti privlačenja glasača koji se na izborima opredjeljuju klijentelistički.
O drugom razlogu za rast Demokrata reći ću par riječi nešto kasnije.

Glede ukupne političko-društvene situacije u Crnoj Gori izbornim rezultatom mora biti zadovoljna i Demokratska partija socijalista koja je sa koalicionim partnerima ostala na nivou sa parlamentarnih izbora i opovrgla tvrdnje i očekivanja da će, nakon poraza na državnom nivou, strmoglavo pasti. To nam govori dvije stvari.

Jedna je da je DPS organizaciono sposoban da drži na okupu biračko tijelo i sačuva stranku od bilo kakvog a posebno od naglog i velikog pada.

Druga je da je DPS i dalje stožer državotvorne politike oko kojeg se, makar za sada, moraju okupljati oni glasači koji teže građanskoj Crnoj Gori i to, ponajviše, zato što nema novog stožera.

Ono što se, međutim, mora konstatovati je da DPS u ovom trenutku nema ništa novo, revolucionarno i uvjerljivo da ponudi biračima a da birači, sebi, DPS-u i njegovim aktivistima, ne postave pitanje: đe su (ste) bili do sada i zašto sve to što nam sada obećavaju/te nisu/te uradili prije?

I tu leži, čvrsto vjerujem, ključ neke buduće, konačne pobjede građanske Crne Gore i drugi, ključni razlog aktuelnog rasta koalicije oko Demokrata.

Crnogorskoj političkoj sceni, onom njenom dijelu jasno opredijeljenom da gradi istinsko građansko društvo i prihvati i u politički i društveni život implementira evropske demokratske vrijednosti, nasušno treba nova, građanska stranka koja će i u paroli i na djelu biti iskreno građanska, demokratska i evropska; koja se neće ponašati politički arhaično i pokušavati da nove izazove rješava starim rješenjima; koja će ponuditi nove, inovativne formule i za stare i za nove probleme i izazove; koja će građanskom političkom bloku dati novu živost i dinamiku koju je izgubio; koja neće imati teške hipoteke političke prošlosti i koja će ponuditi nove (ili stare) ljude bez lošeg političkog bekgraunda.

Sa takvom, novom, najbolje bi bilo stožernom političkom snagom ali, ako već ne može biti stožerna, makar korektivnom, mora se na slijedeće izbore izaći sa jasnom porukom da građani ne pristaju na politiku pljačkanja države i njenih resursa jednako onako kako ne pristaju ni na njenu izdaju, njeno nestajanje, njenu fašizaciju i obesmišljavanje njene nezavisnosti.

Vjerujem čvrsto, danas mnogo čvršće nego prije nikšićkih izbora, da je pobjeda građanske, demokratske i evropske Crne Gore blizu, bliže nego ikada u njenoj istoroji; da je građanska Crna Gora u usponu a da je velikosrpska politička snaga u Crnoj Gori dostigla svoj vrhunac te da na tom vrhuncu nema snage da Crnu Goru vrati nazad u mračnu prošlost ukoliko joj se to ne dozvoli kratkovidom, uskostranačkom politikom prograđanskih stranaka, ponajprije DPS-a.

Za tu je pobjedu, još jednom podvlačim, neophodno naći način da se građanska snaga okupi u jednom političkom bloku koji će Crnu Goru staviti iznad svih ličnih i stranačkih interesa i koji će uživati povjerenje tog građanskog, jasno dominantnog ali rasutog, dijela Crne Gore.