Besramno i razorno brukanje Sarajeva

Piše: Zija Dizdarević

Osvrt na konstituirajuću sjednicu Gradskog vijeća Sarajeva – punu mržnje, krajnjeg primitivizma, političkog poganluka i stranačkih dvoličnosti – treba početi od poruka koje je uputio Bogić Bogićević, povlačeći kandidaturu za gradonačelnika glavnog grada Bosne i Hercegovine. U pismu predsjedniku Socijaldemokratske partije Nerminu Nikšiću, Bogićević navodi da je evidentno da unutar Četvorke nije poželjan kandidat.

Vođstvo SDP-a jeste ključno u ovoj priči. Nikšić i društvo još jednom su potvrdili lidersku nesposobnost, kompromitovali partiju i ovo je žestoka Bogićevićeva kritika stranke čiji je kandidat. Time je obnovljeno pitanje ugleda i uticaja SDP-a u Četvorki (a i šire), koja je, kao, stala iza prijedloga za Bogićevića. Ni Naša stranka se ne može osjećati neodgovornom u ovoj blamaži jer je stožerni akter okupljanja građanskih stranaka od ljevice do centra.

Osnivač stranke Narod i pravda Elvedin Konaković krivi Stranku demokratske akcije, Narodni evropski savez i Ibrahima Hadžibajrića za komplot u kojem su kandidatu NIP-a za predsjedavajućeg Gradskog vijeća Jasmina Ademovića suprotstavili navodno nezavisnog Srđana Srdića (bio je u NIP-u) čijim bi eventualnim izborom bio onemogućeno da Bogićević bude gradonačelnik jer su iz istog naroda.

Hadžibajrić odgovara: “Ovo nije nikakva nova koalicija NES-a sa SDA, ali mi sigurno nismo u priči sa Četvorkom niti u kombinatorici za predsjedavajućeg, dopredsjedavajuće i gradonačelnika. Ja nikada nisam bio pozvan na te sastanke” (?!).

Predsjednik Nezavisnog bloka Senad Šepić smatra: “Umjesto da većina koja je formalno predložila Bogićevića shvati da je napravila veliku grešku prijedlogom za predsjedavajućeg Gradskog vijeća (Jasmin Ademović- op.a.), koji je sin visokog zvaničnika Konakovićeve stranke i hitno to imenovanje povuče, pa predloži drugog kandidata koji će stabilizirati situaciju i unutar njih moći dobiti više od 10 glasova, i izvini se građanima Sarajeva na pokušaju prevare i nepotizmu, oni i dalje kao pišu međusobna pisma podrške i ‘bore’ se za Bogićevića preko društvenih mreža (…)

Ovako kako se Četvorka u ovom slučaju sebično ponašala, nažalost su pokazali da to sada nisu i zato se čovjek dostojanstveno zahvalio i povukao. Svi znamo šta je SDA, kako su Asim i Osmica prošli put završili Skaku. Takvoj vrsti blata treba zdrava, a ne lažna alternativa. I zato je ovo velika lekcija svima onima koji istinski žele biti promjena, da o vrijednostima nema foliranja i licemjerja. Ne može se jedno govoriti, a kad se dobije prilika, drugačije raditi. Dođe na naplatu to. Puno brže nego mnogi misle”.

Toliko u ovoj krajnje sramotnoj prilici o rasutom teretu nazivanom Četvorka.

Da jeste kako nije, kandidatura Bogića Bogićevića bi s radošću bila dočekana od svih stranaka od uticaja, bio bi jednoglasno izabaran za gradonačelnika i pozdravljen burnim, dugotrajnim aplauzom. Zna se i zašto.

Zato što je u prelomnom historijskom trenutku pokazao punu odgovornost prema SR Bosni i Hercegovini koju je predstavljao u Predsjedništvu SFRJ, političku odlučnost, moralnu veličinu i izuzetnu hrabrost protiveći se prijedlogu kojim bi otuđeni i odljuđeni vrh JNA uveo vojnu upravu na prostoru države koji nije kontrolisao Slobodan Milošević. Zato što je ostao u BiH u i uz bh. državu tokom agresije. Zato što je osoba neupitne čestitosti i ljudske širine, humanista i antinacifašista. Zato što je masovno omiljen od svih koji su normalnih životnih nazora.

E pa baš zato smeta. Sušta je suprotnost vlastodršcima i novim normama ponašanja oblikovanim na stranačko-upravljačko-rodbinsko-jaransko-korupcionaško-pljačkaškoj sprezi. Šepić zna SDA iznutra i zato je napustio.

SDA kao da se sve bezumnije natječe sa SNSD-om i HDZ-om u tome kako naškoditi građanima, od zdravlja nadalje, kako kompromitovati bh. državu, i, evo, kako omalovažiti glavni grad Bosne i Hercegovine, njegovo civilizacijsko iskustvo i kosmopolitičku genezu, i sve drugo najvrijednije iz historije Grada i BiH.

Bogićević ne priča šta su sve preživjeli on, njegova porodica s njim i ona u Ugljeviku – od te 1991. godine na ovamo. O tome možete saznati samo od drugih. Ignorisan je od vlasti. Umalo nije i mobilisan, što bi moglo biti pogubno za svaku jedinicu u kojoj bi bio i ko zna koga sve. A lako je pretpostaviti šta bi značilo miloševićevsko-karadžićevskim zlotvorima da ga se dokopaju. Njihovi gadovi su uredno gađali prostore za koje su pretpostavljali da je Bogićević tamo.

Nije valjda da je nekim oponentima Bogićeviću žao što se usprotivio scenariju, s navodnim legalnim pokrićem, po kojem bi pod okriljem izdajničkog dijela JNA, sa velikosrpskom idejom kao pogonskim gorivom i u BiH nahrupile neočetničke horde, šešeljevci, arkanovci i drugi specijalni odredi smrti miloševićevskih bezbjednjaka. Ne bi bilo referenduma o nezavisnosti, ne bi BiH bila članica OUN i ko zna koga sve ne bi bilo više u Bosni i Hercegovini.

Sad tek posebno brine što SDA preferira poznate muslimane što su bili uz nacifašističkog okupatora i ustašku NDH-a, pa im odaje priznanje nazivima ulica i javnih ustanova. Pa im smeta i Bogićević kao sljedbenik tekovina narodnoslobodilačke borbe, partizanskih junaka i poštovalac vrijednosti koje je ostavilo vrijeme socijalizma, a koje su još vidne bar po tvornicama koje još nisu zatrte i popljačkane. Dobro je rekao akademik Esad Duraković: “Da nije Tito napravio ove bolnice, danas bi ležali po džamijama i crkvama”.

To što se zbilo pri prvom pokušaju uspostave Gradske uprave je besramno, politički i kulturno razorno brukanje Sarajeva, Grada od ugleda i empatije u svijetu. To je i teško blamiranje  bh. države.

A Sarajevo je ustavima utvrđeno kao glavni grad Bosne i Hercegovine, Federacije BiH, Republike Srpske, sjedište Kantona Sarajevo. Jah.

Izvor: Tacno.net