A đe će, nesrećniče, biti Crna Gora?

Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani

"Ja ne moram biti ovdje (u Vladi, na poziciji potpredsjednika Vlade)!" - rečenica je koju sam u ovoj ili sličnoj varijanti nebrojano puta čuo od Dritana Abazovića, u situacijama kada pokušava da argumentuje svoje postupke i odbrani ih ili kada se dovede u pitanje ispravnost njegovih odluka i postupaka sa pozocije predsjednika URE i tasa na vagi u vlasti i potpredsjednika Vlade, a on želi da pokaže dosljednost i istrajnost bez obzira na posljedice.

I sve je u ovoj rečenici, jednoj - jedinoj, sadržano.

Iz nje se kristalno jasno vidi sva njegova neodgovorna površnost dok obnaša jednu od ključnih državnih funkcija; sva njegova egocentričnost dok misli da se oko njega okreće svijet; svo njegovo šarlatansko bavljenje politikom; sva odsutnost njegovog osjećaja za centralne i periferne stvari; sva njegova nebriga o Crnoj Gori i njenoj budućnosti dok koristi poziciju tasa na vagi da na štetu države i naroda raščisti lične frustracije (sa) jednim čovjekom; sva promašenost njegovog poimanja sopstvene uloge koja ga je, na našu nesreću, ni krivog ni dužnog zapala i, na žalost, sva naša tragika i tragika aktuelnog društveno-političkog trenutka u kojem on, takav, odlučuje o budućnosti Crne Gore.

A on, ojjj tugo, spletom nesrećnih okolnosti i krivicom mnogih ljudi sa obje strane aktuelne političke scene, drži palicu za glavnu skretnicu na pruzi kojom ide crnogorski državni voz, za onu skretnicu na kojoj Crna Gora može da nastavi građanskim, evropskim kolosjekom prema Briselu ili da, ako on ne vrati nazad palicu koju je već gurnuo u položaj koji nas vodi na usku, zastarjelu rusku prugu, zauvijek i u nepovrat prospemo sve naše građanske šanse i sve naše evropske perspektive, koje smo otvorili onog 21. maja 2006. g.

Kada Dritan kaže "Ja ne moram biti ovdje!" on misli da je to najteža moguća posljedica njegove pogrešne politike, kao da je za Crnu Goru i njeno trajanje, za istorijske procese i za njenu budućnost, za građane Crne Gore i njihovu jednakost bitno šta će biti sa njim i gdje će on biti za pola, dvije ili četiri godine, a ne šta ce biti sa našom Crnom Gorom i našim društvom koje je sporo ali nekako sigurno prijetilo (srpskom svetu i svim velikodržavnim svetovima) da postane građansko, demokratsko i evropsko.

Jer, biva, kad on više ne bude tu đe ne mora biti, nije važno đe će biti Crna Gora.

Dritane, nisi bitan ti, bitna je Crna Gora

Posljedice, Dritane, koje pozicija u kojoj se ti nalaziš i način kako se u njoj (ne) snalaziš ostavljaju na Crnu Goru, njeno društvo i njen krhki demokratski, sekularni društveni sistem su katastrlfalne i svakim su danom sve katastrofalnije.

To gdje ćeš ti, nesrećo i svoja i naša, biti za mjesec, jednu ili četiri godine nikome u ovoj Crnoj Gori nije bitno.
Naš je problem đe će, nesrećniče, biti Crna Gora kada ti sjašeš sa konja na kog su te popeli velikosrpska nazadna politika srpskog sveta i lukrativni interesi medijske oligarhije iz Crne Gore.

Naš je problem to što bismo, kada siđeš sa političke pozornice kojoj nisi dorastao ni kao političar ni kao intelektualac a najmanje kao državnik i na kojoj igraš ulogu klovna koji služi da zabavi narod između predstava koje izvode zvijezde večeri, mogli biti miljama daleko od onoga čemu kao društvo kažemo da stremimo dajući visoki podršku evropskim integracijama i za šta se i ti, deklarativno a ne i činom, zalažeš.

Moga bi nas, kada jednom ne budeš tu đe nikad, da je bilo sreće i za nas i za tebe, nisi ni trebao biti, ostaviti u sred jakog zamaha hegemonističke politike srpskog sveta čija svijest još nije izašla iz srednjeg vijeka a čije djelovanje i čiji zamah sa sobom uvijek, bez izuzetka, donese zlo, patnju i stradanje, svima pa i sopstvenom narodu.

Tako je bilo i nedavno, devedesetih, trebalo bi da to znaš ako ti ministar pravde iz tvoje Vlade, pomoću poluinteligentne političko-pravne gimnastike prezentovane juče u parlamentu prilikom odgovaranja na poslaničko pitanje o genocidu u Srebrenici, nije zatvorio oči a tako bi, bojim se ja i boji se cijela crnogorska, evropska i svjetska dobronamjerna javnost, moglo biti opet osjete li stratezi i izvođači politike srpskog sveta da je došao trenutak za ostvarenje regionalno pogubnog viševjekovnog sna o tome da svi Srbi žive u jednoj državi a da se svim drugim kojima se to ne sviđa pokaže put.

Taj put, naučili smo i to, vodi u Tursku, vodi u evropske azilantske centre, vodi u imigracione centre prekookeanskih država i vodi u masovne grobnice - primarne, sekundarne, tercijalne, ...
Znaš o čemu pričam ili ti je tvoj kolega Leposavić objasnio da to još nije adekvatno dokazano?

Bilo bi za Crnu Goru i njenu budućnost poput mehlema na ranu ljekovito da se ona tvoja "Ja ne moram biti ovdje!" desi već sjutra i da Vlada u kojoj sjediš, koja jeste srpska i po sastavu i po činu ma šta ti o tome mislio i ma koliko ti to negirao; koja je isključiva - pitaj CPC, pitaj Bošnjake ostale bez posla i predstavnika u vlasti, pitaj Albance ostale bez predstavnika i vlasti; koja je revanšistička i to ne samo prema ljudima već i prema javnim preduzećima - čuo si za Montenegroairlines i skresana mu krila; koja je nekompetentna na svim poljima od kojih nas za sada najskuplje košta nekompetentnost u borbi sa COVID19 epidemijom koju je prepustila samoj sebi i Vlada koja je anticrnogorska, antibošnjačka, antialbanska i antigrađanska u svemu sem u sporazumu potpisanom na silu odmah iza izbora kojim ste pokušali, najviše ti i Aleksa Bečić, da prevarite domaću građansku javnost i međunarodne partnere koji su vam bili neophodni za sledeći korak.

Bilo bi za Crnu Goru i svakog njenog građanina spasonosno da je još juče bilo ono tvoje "Ja ne moram biti tu!" jer to što si ti tu drži na vlasti Vladu i vlast iz koje se uporno i bez trunke stida ili savjesti negira genocid u Srebrenici što duboko dira u rane Bošnjaka u Crnoj Gori i svih LJUDI; u kojoj nema mjesta za nacionalne manjine koje čine trećinu Crne Gore; koja uporno etnički čisti državne institucije od svih nesrba; koja nas je dovela na čelo svijeta po smrtnosti od COVID19 infekcije; koja diletantski troši novac kojim nam je zadužila potomstvo; koja hoće da izjednači vrijednosti antifašizma i zlo fašizma; koja Crnu Goru sve dublje gura u bezdan nacionalnih i ideoloških podjela; u grubi klerofašizam; u klerikalizam i potiranje principa sekularizma; u vučićevski populizam i u ćosićevski pansrbizam.

Pitanje: Đe će biti Crna Gora kada ti ne budeš tu? - trebalo bi da bude jedino pitanje koje te muči jer to što si tu već je Crnu Goru gurnulo tamo đe ne treba da je a za to đe je ona sada i đe je krenula, siguran sam, nisi dobio mandat svih svojih glasača i nemaš njihov legitimitet da nas sunovratiš u ambis kojem smo i ova dva dana, u Skupštini Crne Gore, svjedočili.