Je li ministarki Bratić, nakon crnogorskog, sporan i albanski jezik?

Za Antenu M piše: Adnan Čirgić

Poslije dužega vremena izišla je na viđelo ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta i u Skupštini Crne Gore još jednom potvrdila sve ono što smo i dosad znali. Svoje rigidne stavove o Crnoj Gori i Fakultetu za crnogorski jezik i književnost koje je do prije pola godine iznosila na društvenim mrežama danas iznosi kao zvaničan stav Vlade Crne Gore i MPNKS.

Na pitanje poslanika opozicije hoće li MPNKS ugasiti Fakultet za crnogorski jezik i književnost ministarka Bratić mudro odgovara da se ustanove ne gase nego ukidaju. No ne reče da ova Vlada neće ukinuti FCJK.

Na pitanje što misli o dosadašnjim rezultatima FCJK, ministarka poruči da nauka stanuje na Studijskome programu za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti u Nikšiću, o kojem je niko nije pitao. Podśetićemo opet da je ogledalo te nauke ministarkina predśednica Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore, funkcionerka Ure, koja je do zvanja redovnoga profesora te ustanove došla na osnovu tri knjige koje nikad nije ni objavila ni napisala.

Na pitanje poslanika opozicije priznaje li crnogorsku državu, njen jezik, kulturu i sl., ministarka reče da voli Crnu Goru. Kao jednu od pokrajina srpskoga svEta, razumije se.

Među skoro 200 izdanja FCJK ministarka Bratić izdvojila je ona „sporna“. Jedno od tih „spornih“ je knjiga o Njegošu Savića Markovića Štedimlije, čime je htjela podvaliti Fakultetu fašizam i nastranu ideologiju kojoj je taj autor u jednome periodu života pripadao. A da je čitala tu knjigu, znala bi da je u njoj opsežni predgovor Danila Radojevića koji rasvjetljava puteve i stranputice Markovićeva stvaralaštva. Druga „sporna“ knjiga je zbirka eseja i studija Milorada Nikčevića, kojemu ministarka zamjera što se usudio raskrinkati veleizdajničke namjere crnogorskih zagovornika srpskoga svEta.

Treća „sporna“ knjiga jeste knjiga onomastičkih studija Vukića Pulevića, najboljega poznavaoca te materije u Crnoj Gori za kojega naša prosvjetiteljka veli da je čovjek bez referenci. No nijesu ministarki sporne knjige koliko su joj sporni autori o kojima je riječ. Štedimlija je jedan od onih što je zagovarao stav da kapelu na Lovćenu, koja je bila simbol karađorđevićke okupacije Crne Gore, treba zamijeniti monumentalnim mauzolejom koji bi ministarka malo da spušti.

Milorad Nikčević jedan je od utemeljivača savremene montenegristike, čovjek koji je živeći izvan Crne Gore cio život posvetio proučavanju i afirmaciji crnogorske kulture, naučnik koji – iako u poznim godinama – smjelo i lucidno raskrinkava izdaju. Vukić Pulević naučnik je svjetskoga glasa, jedan od utemeljivača ekološke države Crne Gore, jedan od onih što su udarili temelje savremenoj nauci o Crnoj Gori.

No više od svega ministarki Bratić sporno je što je FCJK objavio Leksikon albanskih lingvista u saradnji s relevantnim albanskim ustanovama. Kao ustanova koja je uspostavila bogatu međunarodnu saradnju i postala međunarodno respektabilna, u što se ministarka Bratić mogla uvjeriti kroz peticiju podrške FCJK koju je potpisao veliki broj regionalnih i svjetskih stručnjaka, FCJK je objavio dvojezični leksikon albanskih lingvista čiji su autori uvaženi albanolozi Artan Hadži i Tef Topali.

Zna ministarka da je albanski jezik jedan od jezika koje prepoznaje Ustav Crne Gore, zna ministarka da je to jedan od jezika kojim se govori u Crnoj Gori, zna ministarka da se i nastava u nekim crnogorskim školama izvodi na tome jeziku. I to što zna – to joj i smeta.

Smeta joj Crna Gora koja nije etnički čista kao Vlada Crne Gore koju je očistio premijer Krivokapić. Taj svoj šovinizam prikriva tobožnjim čuđenjem što bi jedna ustanova koja se bavi crnogorskim jezikom objavljivala knjige o lingvistima koji su se bavili drugim jezikom. Nevješto prikrivajući svoj šovinizam, ministarka Bratić ne pominje da je FCJK izdavač i drugih knjiga koje izlaze iz oblasti montenegristike.

Ne pominje knjigu o njemačkoj književnosti u Crnoj Gori, ne pominje knjigu o francuskome romanu, ne pominje knjige prevoda antičke književnosti, ne pominje prevedenu knjigu o internetskoj lingvistici, ne pominje knjige o srpskim piscima i desetine tekstova o srpskoj književnosti u časopisu Lingua Montenegrina itd. Ne pita se odakle ta izdanja u produkciji Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Ali se, u neskladu s funkcijom koju obavlja, smijulji saopštavajući podatak o produktu naše saradnje s albanskim lingvistima. Sramno je i stidno od ministra jedne građanske i multinacionalne države, makar se intimno ośećao i kao četnik, takvo javno ispoljavanje šovinizma.

Na kraju i ovo. Ministarka širi lažne vijesti o tome kako FCJK nije predavao godišnje finansijske izvještaje i finansijski plan. I jedno i drugo uredno je dostavljano Ministarstvu finansija. Uz to prijeti revizorskom kontrolom rada Fakulteta. Revizori, gospođo ministarka, ne postoje radi političkoga revanšizma, progona neistomišljenika i gašenja ustanova.

Njihov je posao jasno zakonom definisan. Redovno obavještavamo, uz izvjesnu dozu stida zbog stanja u kojem se nalazi Crna Gora, relevantne međunarodne naučne adrese o staljinističkome progonu neistomišljenika ove vlasti, čija je krivica što promovišu crnogorsku kulturnu baštinu.

Da je Vaš cilj nestanak Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, to nam je jasno od dana kad ste imenovani za ministarku. Da nećemo puštiti zlu pamet da uništi ono što je teškom mukom stečeno, ubijeđen sam da ste i Vi shvatili. Svim zakonskim sredstvima branićemo FCJK, a u toj odbrani nećemo biti sami. Uz nas je građanska i evropska Crna Gora, spremna na odbranu svih crnogorskih vrijednosti.

Smrt fašizmu! Sloboda Crnoj Gori!