Eureka, ministarko Bratić

Performans

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini Crne Gore ministarka Bratić izvela je performans. Otužni performans. U ironijsko-sarkastičnom maniru, uz izvještačene osmijehe, gestikulaciju lišenu uljudnosti i ljuljanje tijela lijevo-desno.

Profesorka i „đaci“

Imala je ona pritom veoma ozbiljan problem jer nije razumjela ni vrijeme ni prostor u kome se našla, već je umislila da je kako reče „profesorka koju đaci slušaju“.

Nije shvatila da je u Skupštini, da je gost; učinilo joj se da su joj đaci neposlušni, no srećom od dalje elaboracije u ovom smislu spasi je predsjednik. On joj reče da je umirio đake, pardon poslanike, pa da može da nastavi.

Ne pomaže ni državni sekretar

Tako je klupko počelo da se odmotava. Zaludu joj je državni sekretar sjedeći pored nje ponešto šaptao, zaludu je diskretno (mada ne dovoljno diskretno da to kamere ne vide) ispod stola signalizirao da spusti ton. Odomaćila se ministarka, odlučna da sarkastičnim mačem sječe sve oko sebe. Neće da odgovara, preteška su joj dodatna pitanja i na njih ćuti kad je pitaju priznaje li crnogorsku državu, naciju i jezik.

Ne priznaje crnogorski jezik

Uzevši sebi slobodu „kao lingvista“ da podučava prisutne ministarka je izjednačivši „hercegovački govor“ sa „crnogorskim govorom“, podsjetila na razliku između govora, dijalekata i jezika i time direktno kazala da crnogorski jezik za nju ne postoji!

Drskost umjesto odgovora

Na pitanje priznaje li genocid u Srebrenici drznula se da kaže da se neće „udostojiti da odgovori“!

Napad na najbolje

Komentarišući rezultate Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, poput njenog eksperta za kulturu, napala je grubo na najznačajnije crnogorske intelektualce, naučnike i institucije. Smetaju joj akademik prof. dr Vukić Pulević, naučnik svjetskog ranga, za koga reče da je „bez referenci“, prof. dr Milorad Nikčević, akademik, autor trećeg toma Istorije crnogorske književnosti, koju ona ne priznaje. I još se pita što će albanski naučnici u našem naučnom i kulturnom prostoru!? Što nam preostaje već da se kao časni rodoljubi stidimo umjeste nje zbog svake ove izgovorene riječi.

Ne poštuje ni Skupštinu ni poslanike

Odgovore na poslanička pitanja ministarka Bratić je dostavila, suprotno propisanom roku, neposredno pred početak sjednice. Nije se zbog toga ni izvinila. Može joj se.

No, ispostavilo se da njena nemarnost i kašnjenje nijesu slučajni. Iza njih je ministarkina namjera da skrije od javnosti ključne stvari, ali one se – gle čuda – same pokazaše.

Eureka!

Prva ključna stvar: kazala je da je Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta urađen i da je „na Vladi“ koja treba da ga usvoji.

Pravilnik koji je trebao da bude donesen prije tri mjeseca i koji je rađen u potpunoj tajnosti, saznadosmo danas, već je stigao na usvajanje! Kako je neobično da zaposleni kojih ih je, kako ona reče, oko 200, svih četiri mjeseca koliko ima otkako je ministarka na čelu ovog resora, o Pravilniku o sistematizaciji ne znaju ama baš ništa. Čak ni sindikalnim predstavnicima, kako se priča, nije bio omogućen uvid u Pravilnik iako i oni, kao i zaposleni, imaju zakonsko pravo na to.

Sve u tajnosti

Ministarka voli da radi tako, u maniru svoje Vlade, kako reče premijer „u tajnosti“. I da ćutanje o radnim mjestima i opisu poslova tolikog broja ljudi, državnih službenika, bude njena privilegija. Nema veze što se tako krše zakonska prava zaposlenih i širi fama o tome da će, kako opet premijer reče, 10% zaposlenih u državnoj upravi biti višak.

Nova „demokratska“ vlast, oni koji se pozivaju na čast i poštenje, ovako krši prava zaposlenih i poigrava se sudbinama ljudi i njihovih porodica. Sve časno i u duhu pomirenja.

Izađe na viđelo i ovo

Druga ključna činjenica koju nam otkri ministarka Bratić jednako je značajna kao prva. Ona naime kaza da je u Ministarstvu angažovano dvanaest eksperata (čudne li simbolike, kao dvanaest apostola - ministara) koji će nakon usvajanja Pravilnika o sistematizaciji moći da zauzmu rukovodeća radna mjesta u resoru! Šokantno!

To znači da dvanaest ljudi angažovano honorarno, na osnovu ugovora, sve ovo vrijeme nezakonito predstavljaju Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta u radnim tijelima i radnim grupama koje donose najznačajnija dokumenta i učestvuju u kreiranju politika ovoga resora.

Jednostavno kazano: nezakoniti predstavnici Ministarstva nezakonito pišu – zakone Crne Gore!

Nije važno ko su ti ljudi i zašto ih je toliko iako se možemo zapitati s pravom kako to da je ministarki Bratić kao ekspertu potrebno toliko eksperata. Činjenica je i to je značajno da oni na osnovu ugovora koje su potpisali s Ministarstvom prosvjete, kulture, nauke i sporta nemaju pravo da Ministarstvo predstavljaju i rade i odlučuju u radnim grupama koje pišu zakone ove zemlje.

Jednog od tih eksperata znamo; njega ministarka upućuje da kontroliše rad najvažnijih ustanova prosvjete i kulture ove zemlje. Taj se „revizor“ u javnosti prezentovao kao sveznadar, no nije uspio da dokaže da na to što čini ima pravo po zakonu.

Ministarki se žuri

Odužio se, shvatismo, posao oko sistematizovanja radnih mjesta u „njenom“ Ministarstvu; potrajao puna četiri mjeseca jer muka je izgleda živa ponamjestiti litijaše „po dubini“.

A ministarki se nešto mnogo žuri pa su eksperti po ugovoru, da ne gube vrijeme, zavrnuli rukave i pišu zakone. Koga briga što to nije po zakonu!

Tragična moderna žena-Sizif

Možda ministarku Bratić, kad prođe zlo koje se nadvilo nad Crnom Gorom, neće stići stid i kajanje (za što treba imati duhovni i etički integritet), ali će je sigurno kroz sva buduća vremena pratiti naše pamćenje na njenu sizifovsku misiju; kako je namjerila da unizi i uništi Crnu Goru i njenu građansku svjetlost i suštinu.

Nikome to nikada nije uspjelo pa ni njoj neće. Nikada.