#nijenašpremijer-ovo pismo, autoportret političkog prevaranta

Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani 

Zdravko Krivokapić, #nijemojpremijer Vlade Crne Gore, nacionalni Srbin (velikosrbin, rekao bih, a tu postoji ozbiljna razlika) koji u sred Crne Gore sa ponosom ljubi srpsku zastavu dok se za poštovanje crnogorske morao potpisati na sporazum sa još dvije koalicije sa kojima u Crnoj Gori tvori vlast; čovjek koji je za Crnu Goru rekao da je druga srpska država i koji je priznao da ona (u punom državnom kapacitetu) ne bi postojala da se on pitao; poštovalac četničke ideologije koji je od rane mladosti prisustvovao opskurnim skupovima ove zločinačke i fašističke organizacije na kojima su se dočekivale četničke vojvode u paskozorje sumraka devedesetih; poštovalac Srpske pravoslavne crkve sa kojom dijeli "vrijednosti" svesrpskog i svetosavskog duhovnog, ideloškog i državnog jedinstva koje su za života promovisali Amfilohije Radović, Atanasije Jevtić i još mnogi sveštenici SPC a koji su tokom ratova devedesetih davali punu podršku srpskim političkim i vojnim snagama u činjenju onoga što je pravosnažnim sudskim presudama međunarodnih sudova okarakterisano kao ratni zločini, etnička čišćenja i genocid - brzo je prešao put od nade za svesrpsko jedinstvo do političara neprihvatljivog srpskom (polu)svetu zbog manjka velikosrpstva i svetosavlja, do mjere da su ga neki beogradski "analitičari" bliski srpskom svetu proglasili "izašlim iz srpske nacije i pravoslavne vjere", preskačući na taj način na drugu stranu dihotomije kojoj je sam kumovao dijeleći Crnu Goru na "nas poštene pravoslavce i prave, dostojne Crnogorce - Srbe" i "njih nedostojne sataniste, prozapadne Dukljane, Milogorce i listom lopove".

Sramnim protestima radikalnih desničarskih glasača koji su pjesmama, skandiranjima i transparentima kojima se negira genocid i daje podrška ministru Leposaviću, Zdravkovi glasači i "saborci" podsjetili su ga znajući da pamćenje nije niđe kraće nego u politici, na ideološki milje iz kojeg je došao, vrijednosti na kojima je građena izborna pobjeda i na ono što se od njega očekuje. Oni su, tom prilikom, njemu i cijeloj Crnoj Gori poslali jasnu poruku o tome gdje i kako oni vide njenu budućnost, ako se to što oni žele može uopšte nazvati budućnošću.

#nijemojpremijer razumio poruku pa u pismu negirao genocid i pravdao se za Leposavića

To je rezultiralo skandaloznim pismom kojim se Zdravko Krivokapić obratio svojim "saborcima" a kojim je do gole kokarde (da ne kažem svastike) ogolio sebe, novu vlast, Vladu i ideologoju koja iza nje stoji i potvrdio da njegova proevropska retorika suživota i pomirenja nije nikakav političko-ideološki zaokret pragmatičnog političara, već obična farsa i laž ubijeđenog velikodržavnog nacionaliste koji je uvidio da je dvojna politika evropske maske i nacionalističke unutrašnjosti za njega jedino produktivan vid političkog praxisa.

Ako je iko znaven i sumnjao da (nije moj) premijer pripada antievropskoj političkoj koncepciji srpskog sveta i da ne baštini evropske i građanske vrijednosti nakon čitanja njegovog pisma

(https://www.antenam.net/politika/195337-premijerovo-pismo-narodu-imam-hiljadu-mana-ali-izdajnik-nikad-nijesam-bio-niti-cu-biti) ne bi trebao imati tu dilemu.

U pismu #nijemojpremijer poručuje narodu, a narodom smatra samo svoje predizborne saborce što dodatno daje značaj onom #nijemojpremijer i #nijemojavlada, da su građanske vrijednosti; evropski put Crne Gore; poštovanje međunaridnih obaveza i, u konačnici, javni stav da se u Srebrenici dogodio genocid - stvar prljavih političkih kompromisa, a ne vrijednosnog suda i sudski utvrđenih činjenica, kompromisa koji, kako se kaže u pismu, "ne moraju uvijek biti jasno uočljivi časnom i poštenom svijetu, koji je u ovu borbu krenuo zajedno sa mnom".

Dakle, častan i pošten svijet ne može, rezonuje #nijemojpremojer i to jasno proizilazi iz njegovog pisma, da shvati čak ni da se kompromisno mora priznati genocid u Srebrenici, a kamo li da to prizna onako, ljudski, iz prostog razloga što se genocid zaista i desio i što je to dokazano tamo đe se, jedino, može dokazivati.

Zato on tu potrebu kompromisa vidi sa brda na kojem se, budiću da je #nijemojpremijer, nalazi i čini "prljave političke kompromise" da bi postigao viši cilj za koji, vjerujem, zaista nikom, do URI, ne treba potanko pojašnjavati šta je.

Opravdavajući se za svoju inicijativu za smjenu ministra Leposavića #nijemojpremijer se potrudio da iz nje izuzme element sopstvene volje pravdajući se strategijom pa u nastavku pisma kaže: "Jučerašnju odluku sam donio teška srca, ali sam je donio da bih vas sačuvao, a ne da bih vas izdao. To možda ne razumijete danas, ali ćete jednog dana, siguran sam, razumijeti u kakvom položaju smo se nalazili u ovom istorijskom trenutku. A taj položaj je takav da poništava bitnost svakog pojedinca pred strateškim ciljem razvlašćivanja DPS-a, što neminovno podrazumijeva ako ne saglasnost, a onda bar razumijevanje jednog dijela međunarodne zajednice."

"Nisam predložio da se ministar Leposavić razriješi samo zbog izjave u vezi sa Srebrenicom. On, ali i svi ministri ove Vlade, moraju dobro znati da lične stavove podrede opstanku Vlade. Ovaj težak izazov podrazumijeva da nemamo luksuz iznošenja ličnih stavova ako su u suprotnosti sa Sporazumom koji smo ulaskom u Vladu prihvatili." - opravdava se, dalje, #nijemojpremijer glasačima potvrđujući da se glede genocida u Srebrenici i stava o njegovom nenegiranju ne radi o vrijednosnim sudovima i kategorijama, već o pitanju sporazuma i opstanka Vlade pa je, jedino je logičan zaključak, na negiranje genocida stavljen moratorijum, a ne zabrana.

I još jedan je zaključak nedvosmisleno jasan. #nijemojpremijer je na posredan ali jasan način poručio narodu - ni ja ne priznajem genocid u Srebrenici ali moram, da bismo učvrstili vlast, reći da proznajem.

Pravdanje za evropski put i obećanje ispunjenja sna

I nije samo pitanje priznavanja genocida u Srebrenici ono za šta je #nijemojpremijer imao potrebu i obavezu da se opravda biračima.

Riječima "Da bismo krenuli dalje, u ime koalicija pobjednica avgustovskih izbora, potpisali smo Sporazum, po kom – zbog raznorodnosti koalicija - nećemo dirati strateški kurs zemlje." - pravdao se on i za strateški, evropski put zemlje potvrđujući ono što odavno znamo.

"Insistiranje" na evropskom putu i deklarativno prihvatanje evropskih vrijednosti nije ni njegov cilj ni njegov izbor, to je obaveza preuzeta sporazumom i sredstvo za dobijanje podrške zapada bez čije se podrške ne može razvlastiti DPS.

I, da će, kada se DPS jednom konačno razvlasti, Crna Gora će krenuti putem kojim je tražio "narod" sa skupova podrške genocidu i ministru pravde, putem velikodržavnog hegemonizma sadržanog u snu o velikoj Srbiji u granicama Dušanovog carstva obećao je #nijemojpremijer na samom kraju svog pisma.

"Uz čvrsto obećanje da neću odustati od sna koji smo se usudili da sanjamo sada kad nam je nadomak ruke, na kraju vas još jednom molim za razumijevanje, trpeljivost i toleranciju za naš položaj."

Eto tako je #nijenašpremijer, politički prevarant i manipulant kojem što prije, zbog građanske i evropske Crne Gore moramo ozvaničiti titulu da #nijenašpremijer baš kao i njegovoj Vladi da #nijenašavlada, svojim pismom nacrtao svoj autoportret ogoljenog nacionaloste u evropskom odijelu.