Raskrinkavanje teorija o kineskom uticaju i kreditnoj zamci za Crnu Goru

Za Antenu M piše: Danilo Burzanović  

U zadnje vrijeme se moglo dosta čuti o kineskom uticaju u Crnoj Gori. Tako je članak Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore naslovljen “Raste kineski uticaj u Crnoj Gori: Ogrlica od bisera i omča od dugova” opisao narativ po kom Kina priprema dužničku zamku za Crnu Goru kako bi joj preotela dio teritorije u formi kompenzacije za narasli dug i tako ostvarila svoje važne geostrateške ciljeve. Slično poručuju i njemačke novine Frankfurter algemajne cajtung koje upozoravaju da Crna Gora postaje prva evropska žrtva „kineske dužničke diplomatije“, dok izvjestilac Evropskog parlamenta za Kosovo, Viola fon Kramon, poručuje da Kina može preuzeti najveći dio crnogorske obale.

Ove ocjene kineskog ponašanja crtaju jednu zastrašujuću sliku gdje je status Crne Gore kao suverene države postao upitan. Međutim pitanje je koliko su realne ove procjene kineskog ponašanja i kolika opasnost prijeti Crnoj Gori. Cilj ovog članka jeste da sumira postojeće analize koje se odnose na motivaciju kineskih ulaganja u stranim zemljama kao i na obrazac ponašanja Kine sa zemljama dužnicama. Kad uspješno shvatimo kako stvarno Kina postupa, bićemo u mogućnosti da procijenimno da li su ove prethodne ocjene ispravne i da li je Crnoj Gori stvarno ugrožena suverenost.

Prva stvar koja se pripisuje Kini jeste da iza njenih kredita i ulaganja stoji geopolitička motivacija. Već pomenuti članak Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore navodi da je Kina pokrenula inicijativu Pojas i put (Belt and Road Initiative – BRI) koja ima navodni cilj da dovede do “razvoja infrastrukture i ubrzanja ekonomske integracije zemalja duž rute istorijskog Puta svile, sa fokusom na države Azije, Istočne Afrike, Istočne Evrope i Srednjeg Istoka”. Međutim članak kasnije otkriva da je ovaj cilj samo proklamovan, dok je prava motivacija jačanje kineske moći i prevazilaženje američke vojne nadmoći. U tom kontekstu je pomenuta teorija biserne ogrlice, po kojoj Kina ima želju da raspolaže lukama u zemljama novog puta svile kako bi mogla da usidri svoje brodove i tako parira američkim vojnim bazama. Kad se uzme u obzir da je navedeni tekst često pominjao i potencijalno kinesko preuzimanje luke Bar, jasna je implikacija da bi Kina htjela da prisvoji luku Bar zarad ispunjvanja njenih geostrateških ciljeva.

Međutim većina ozbiljnih analitičara bi odbacila ovakavu karakterizaciju kineske inicijative BRI. Tako ekonomista Endrju Bejtson smatra da se potezi Kine koji se tiču ulaganja mogu razumjeti kao jednostavna potreba kineskih firmi da ostvare profit. Naime, tokom recesije 2008. godine, Kina je doživjela infrastrukturni bum kao rezultat želje te države da ojača ekonomiju tako što bi državne banke davale kredite sa niskim kamatnim stopama provincijalnim vladama, a provincije su te kredite koristile kako bi pravile građevinske megaprojekte.

Kako je vremenom izgrađena osnovna infrstruktura u Kini tako je i pao prihod od nove infrastrukture, pa su kineske državne građevinske kompanije, zajedno sa kineskim bankama, odlučile da svoj model primijene i na ostale  države. U tom modelu provincijalne vlade su zamijenjene stranim državama čiji projekti bivaju podržani od strane kineskih banaka a izgrađeni od strane kineskih građevinskih firmi. Sa ovom ocjenom se slaže i analitičar Taner Grir, koji dodaje da je pogrešno razumjeti incijativu Pojas i put kao glavnog pokretača ovih investicija, već kao suštinski pokušaj ribrendinga već postojećih investicija. On smatra da su kineske elite u ovim ulaganjima vidjele mogućnost da se Kina predstavi kao glavni pokretač globalnog razvoja koji dovodi do poboljšanja ekonomskog stanja kod siromašnih država. Sve je to trebalo da ublaži strahove koje su pojedine države imale po pitanju jačanja kineske moći.

Istovrmeno često dolazi do precjenjivanja vrijednosti crnogorskog geostrateškog položaja. Da je Kina čisto vođena nekim geopolitičkim motivima teško da bi to moglo da objasni kinesku zainteresovanost za Crnu Goru. Kina već posjeduje luku u Grčkoj dok kineska kompanija takođe ima većinsko vlasništvo nad lukom u Zadru. Skoro nemoguće je zamisliti valjan razlog što ove luke ne mogu pružiti a što luka Bar može. Za razliku od ovih luka, Crna Gora nema direktan pristup EU državama, njena luka je mala dok je stanje u infrstrukturi generalno loše.

Zajedno sa ovom teorijom da je šablon kineskih ulaganja dio velike političke strategije, dolazi i teorija o navodnoj kreditnoj zamci. Kreditna zamka u ovom narativu predstavlja mehanizam pomoću kojeg Kina sa svojim investicijama prisvaja željenu imovinu koja posjeduje veliku geostratešku važnost. Navodno, Kina uspijeva da namami strane države da realizuju velike projekte koji su finansirani od strane kineskih banaka. Ti veliki projekti su uglavnom neodrživi te dolazi povećanja kineskog duga a zemlja dužnica onda biva primorana da preda dio svoje teritorije kineskim vlastima kako bi otplatila taj dug.

Tekst Centra za istraživačko novinarstvo citira njemačkog stručnjaka za međunarodne odnose i Kinu Moritza Rudolfa, koji kao primjer ovakve prakse navodi Šri Lanku. Ona je navodno zbog naraslog duga prema Kini bila natjerana da kineskim kompanijama bez naknade na upravljanje da 85 odsto svoje luke Hambantota na 99 godina. Pošto Crna Gora u svom ugovoru sa Exim bankom sadrži klauzulu koja govori da se Crna Gora „odriče imuniteta po osnovu suverenosti ili na drugi način za sebe ili svoju imovinu", jasna je implikacija da je Crna Gora upala u ovu kreditnu zamku koju joj Kina pripremila.

Međutim i teorija o kreditnoj zamci takođe nije kredibilna. Prvo što moramo da razumijemo jeste da klauzula koju Crna Gora ima u ugovoru ne predstavlja nikakvu novinu ili nešto što je izvan normale. Jednostavno kad država posluje na međunardonom tržištu ona ima “suženu suverenost” i sa njom se posluje kao sa običnim komercijalnim akterom. To važi i kod zaduživanja kod kineskih banaka kao i kod zapadnih. Druga je činjenica da Kina apsolutno nema nikakvu praksu preuzimanja teritorije drugih država radi isplate duga. Prema studiji američke konsultantske kuće Rhodium Group, koja je izučavala 40 slučajeva pregovora oko duga između Kine i zemlje dužnice, Kina je samo jednom preuzela imovinu zemlje dužnice radi otplate duga, u svim ostalim slučajevim došlo je ili do oprosta ili do reprograma duga. Ako bismo sudili prema prethodnom ponašanju veća je vjerovatnoća da će doći do oprosta crnogorskog duga nego do preuzimanja državne imovine ili teritorije. Pasus u tekstu CIN-CG koji se odnosio na primjer Šri Lanke je praktično u potpunosti netačan. Prema studiji britanskog tink tenka Chatham House, Šri Lanka je dala na upravljanje kineskoj kompaniji svoju luku, ne kako bi otplatila kineski dug nego kako bi otplatila dug prema zapadnim bankama. To takođe nije urađeno bez nakande nego je to urađeno po cijeni od 973 miliona američkih dolara. Tako da je narativ o kreditnoj zamci zapravo jedna fikcija.

Niko ne sugeriše da su kineske kompanije besprekorne u svom djelovanju niti da nema nekog prostora za kritiku. Crna Gora mora da postupa transparentnije u odnosu sa kineskim kompanija i da ojača regulatorne mehanizme. Međutim, ovdje je riječ o tome da se crnogorskoj javnosti servira priča koja netačno karakteriše kineske namjere što može dovesti do toga  da nepotrebno antagonizujemo drugu svjetsku silu koja je voljna da nam proda značajnu količinu spasonosnih vakcina.

Mi smo dovedeni u ovakvu situaciju zbog postupaka Vlade koja se nakaradno trudi da stekne veću međunarodnu popularnost. Slično kako je prethodna Vlada pokušala da popularnu temu o ruskom uticaju iskoristi u svoju korsit, tako ova nova pokušava da ostvari međunarodni legitimitet koristeći zebnju koje su neke značajne države ispoljile uslijed rasta Kine. Ovakav odnos može samo da ide na našu štetu i da nam uruši potencijalne buduće aranžmane sa Kinom. Našoj spoljnoj poltiici je potrebna ozbiljna procjena rizika a ne pusta demagogija.

( Autor je magistrand Međunarodnih odnosa na Univezitetu u Ljubljani, bavi se izučavanjem kineske spoljne politike i njenim uticajem na međunarodne afere)