Dragan Bursać: Hranjenje Bošnjaka krmetinom!

Zamislite dječaka i djevojčicu, Bošnjake. Fata i Samir se zovu i žive u Pljevljima. E pa sad zamislite da ih neko šopa svinjetinom?! Šta imate zamišljati, svoje bolesne planove je već otkrila direktorica pljevaljske osnove škole, Bojana Đačić.

Za Antenu M piše: Dragan Bursać

Upoznajte novu direktoricu osnovne škole “Ristan Pavlović“ u Pljevljima, Bojanu Đačić. Za one koji ne znaju, Ristan Pavlović je bio član prvog zasjedanja AVNOJ-a. Nakon bitke na Sutjesci 1943. god, iznemoglog Ristana hvataju četnici i ubijaju na zvjerski nacin u Čelebićima kod Foče.

A Bojana, ko je Bojana, direktorica škole, uzor dječiji o kojoj ćemo pričati?

Bojana, međ' čvarcima i međ' snom

Bojana, recimo, od hobija obožava da svinjetinom kljuka Bošnjake. Provokacije radi, a i čisto onako iz četničkog pasjaluka. Što da ne, ko joj šta može u “demokratskoj Crnoj Gori“?” Tako Bojana kaže, da su joj neka Fata i neki Samir, najdraži u opskurnom ritualu izručivanja svinjetine nehrišćanima. Bojana je pored toga i neka vrsta zilotskog nutricioniste. Da, da postoji i to. Pazite, narečena direktorica osnovne škole u Pljevljima tako veli kako i mimo praznika nosi čak i slaninu i čvarke Bošnjacima, muslimanima, ali pazi pri tom na mjeru, jer znate kakvi su muslimani, alavi kako kaže, pa hoće da se podave (sic!)

I još ti muslimani, takvi kakvi jesu u Bojaninim očima, kradomice traže, ako je vjerovati novoj direktorici, a kako nećemo vjerovati patroni osnovne škole i moralnoj vertikali u Pljevljima, kažem, ti muslimani traže i čitavo prase, no je ona osviještena i umjerena. Neće da se ljudi prejedaju i da umru od naglog skoka holesterola. Neće da ih na duši nosi, kaže. Zapravo u njenoj glavi, nisu to ni ljudi, to su balije, poturice, muslimani, neka niža bića.

I još kaže direktorica vajna kako su ti prokleti Bošnjaci, da prostite jako osjetljivi na krmetinu, pa se tako naprosto predaju okusu i mirisu, toliko da bi i “Srbo ćetnike ljubili“. Citat završen.

Bule u poslastičarstvu

Ali nije to sve, dragi moji, a kako bi i moglo biti sve! Bojana Đačić se u okviru gastronomije bavi i poslatičarstvom. Preciznije prati događanja na lokalnom pljevaljskom kulinarskom tržištu kolača. Pa je zapazila dirketorica vrla i ponosna kako torte Emina izrađuju i natpise na kojim piše ”srećna slava“. Brzo je to Bojanče četničko reinterpretiralo, pa veli-kako se ne može protiv svetosavskog genetskog koda i kako se lijepo vidi da “bula veze ćirilicu“.

Blago nama sa direktoricom!

Inače u slobodno vrijeme ona u četničkoj odori uz gusle radi i poluprivatne performanse na kojim, valjda, čuva stvetosavlje od neoustaštva i fašizma. A svi dobro znamo da se svetosavlje očuvava četničanjem i sprdanjem sa drugim i drugačijim. Dobro, ako ne znamo mi, zna direktorica Bojana i sigurno će to znanje prenijeti i na djecu. Istinabog, ima tu i bošnjačke djece, hoće to u Pljevljima, ali ništa što tabla slanine i kila čvaraka neće riješiti (opet sic!)

I sad, da sve ovo nije istina, ne bi bilo čak ni dobra zajebancija, pošto je nemušto, vulgarno i nezamislivo mašti. Nekulturno, jadno, bijedno i mizerno. A pošto je istina, onda se svi ljudi u prečnku od 1000 kilometra koji govore sličnim jezikom- čudom čude, jer takvi su ljudi, čude se onom što im je sve vrijeme ispred očiju, što je istinito, strašno i stvarno, pa se u čudu pitaju, zar da nam “to“ uči djecu o osnovnoj školi i da vodi tu istu školu???

Ne bi Bojana bila tu gdje jeste, da nije to što jeste

A ja, opet, nisam čovjek od takvog čuđenja, pa ću otvoreno reći-ne bi Bojana bila tu đe sada jeste i ne bi se od jednog opskurnog četničkog pajaca promentula- ni više ni manje nego u direktorku osnovne škole, da nije baš to što jeste-vojnik ili vojnikina, pješadijska ispostava u srBskom svetu, koja stupa i korača putevima ludila.

Samo su ti putevi, eto, legalizovani i ozvaničeni u ovako “osvježenoj“ Crnoj Gori u kojoj marširaju kojekave fašističke protuve od početka prošle godine.

I nema te nesrećne URE, tog baksuza Dritana i ludih ljudi što su im vjerovali, koji će ih izvaditi iz ovog dubokog gnoja, ali to više i nije bitno.

Strašno bitno i opasno je što se taj gnoj toliko zapatio i usmrdio da će Crnoj Gori decenija trebati da se samo malo prolufta i sa sebe sramotu sapere. 'Ajde to i nekako, ali na simboličnoj ravni, đavo je došao po svoje, poigrao se i ostao tu, baš u Pljevljima, gdje se u u osnovnoj školi koja nosi ime po narodnom heroju, direktorica četnikuša zapatila i tu je gdje jeste upravo i jedino kako bi propagirala ideje onih profesionalnih brojača krvih zranaca, što im smrtno smetaju Bošnjaci u Pljeviljima i svi drugi koji nisu ultrasrbi osvježeni.

Jel' to ta sloboda što ju je Dritan sa DF- Vučićevcima i SPC litijašima donio? Jel' to ta osvježena Crna Gora? Jel' to taj vrli novi svijet, bez Crnogoraca u vlasti i bez svoje države u konačnici? A vidite, možda baš i jeste. Doduše, na glavu okrenut svijet, svijet koji prknom gleda, a ustima prdi, ali je to baš taj svijet. Novoizabran i novovaspostavljen. Svijet u kome će direktorica osnovne škole svoje đake Bošnjake, svinjetinom gađati, ne bi li ih ujterala u srBsku suru.

I ko nije doborodošao u srpski svet, na silu će u njega ući. A svi ostali, tri koraka nazad, da vas Bojana ne bi kakvim čvarkom ili tablom slanine pogodila u glavu.

Na sramotu svih nas!




.

.

.