Ili budite premijer ili obucite mantiju

Za Antenu M piše: Milena B. Martinović


Na nedavnoj konferenciji za medije premijer Krivokapić je nešto grdno pobrkao pa je na novinarsko pitanje zašto se u vjerskim objektima za vrijeme Vaskrsa nijesu poštovale mjere i zašto država i policija nijesu reagovale, u skladu sa zakonom, prema prekršiocima mjera koje je donijela sama Vlada, odgovorio nebuloznim pripovijedanjem o dva svijeta, materijalnom i duhovnom, kao da je sveštenik s propovjedaonice. 

Očigledno je da premijer nikada nije umio ili nije htio u sebi da razgraniči vjersko odnosno svetosavsko biće i premijersku funkciju, s koje bi trebalo da se obraća svim građanima i radi u interesu cijele zemlje i njenih građana bez obzira na to kojoj vjeroispovijesti pripadaju. Tako je premijer Krivokapić bez imalo zazora prekršio Ustav i stavio iznad zakona sveštenike rekavši da ih “ova Vlada neće hapsiti”.

Znači li to da sveštenici mogu da krše sve zakone Crne Gore kao što uz njegov odobrenje, čak i ovako javno kazano, smiju bez ikakvih posljedica da krše mjere za sprečavanje epidemije?! U kakvoj zemlji mi to živimo?! Pitanje je na koje nam se svakog dana kao odgovor sve jasnije stavlja do znanja da je Crna Gora zemlja koju Zdravko Krivokapić kreira kao teren svoga svetosavlja. Zemlja u kojoj su svi koji ne pripadaju svetosavlju samo građani drugoga reda.

Njegove propovijedi o Bibliji i Jevanđelju djelovale bi smiješno i naivno da nijesu izrečene s pozicije predsjednika Vlade jedne građanske zemlje, u kojoj se građani ne dijele na “njegov” narod i ostale. A kad smo već kod rječnika i elokvencije premijerove, svi znamo da mu je preteško izgovoriti obične riječi koje u njegovoj “izvedbi” zvuče kao “saslustanje”, “sašuštanje” (muka živa s ovolikim suglasnicima od kojih se čovjeku lako jezik zapetlja), ali nas zato premijer lijepo i lako edukova o riječima crkvenoga jezika kao što su “čudodejstvo”, “dobroželatelj”, “stradalništvo” i slično.

Zaboravili ste se, premijeru, mnogo ste se zaboravili! Građani Crne Gore, što baštine viševjekovnu tradiciju slobodarstva, nijesu Vaši đaci s Bogoslovije kojima se možete ovako obraćati jer ste za to plaćeni. Preciznije, honorar za ove profesorske poslove obezbjeđuje Vam Srbija.

Onima koji su čitali svete knjige, Stari i Novi zavjet, Talmud, Kur’an, kao i književnost starog vijeka, Ep o Gilgamešu, Ilijadu, Odiseju, Mahabharatu, Ramajanu, Vede i Upanišade, onima koji svijet vide u univerzalnoj slici bilo da su vjernici ili ne, propovijedanje gospodina Krivokapića može izgledati samo kao nebulozna i prazna priča priučenog bogoslova.  

Premijer Krivokapić misli da može kao aksiome građanskoj Crnoj Gori da dijeli pouke iz vjeronauka pokazujući i verbalno i neverbalno ljutnju što nekome, pobogu, još nije jasno da je on uvijek u pravu i kada krši Ustav i zakone jer izgleda misli da ima moć da zastupa i predstavlja i onog koji je iznad svega. Što će reći – Boga samog!
Kad ovako zbori i na Boga se poziva možda je gospodin Krivokapić projektovao sebe kao nasljednika naših slavnih mitropolita, pjesnika i državnika Petra I i Petra II Petrovića Njegoša. Razumijemo njegovu želju da indirektno uputi na ovakve paralele, ali mora znati kao čovjek skromne erudicije i vokabulara da je to krajnje neumjesno.
U nekom imaginarnom dijalogu s Petrom I Petrovićem Zdravku Krivokapiću bi mogle biti upućene ove riječi Svetog Petra: “Znate kako sam vama i svijema Crnogorcima vazda i na svako mjesto govorio, moleći svakoga i zaklinjući da u mir i slogu među sobom živite.”

Krivokapić bi na ove riječi morao da kaže kako se u vrijeme njegove vlasti ponižavaju Crnogorci, kako su vrijeđani, nipodaštavani, kako im je crkva nepriznata, kako se skrnave džamije i prijeti ljudima islamske vjere, kako se ljube tuđe zastave, a svoje gaze i unižavaju.

Petar I Petrović se cijelog života borio za crnogorsku slobodu i u tim stalnim sukobima sa spoljnim neprijateljem i domaćim nevoljama zanemario je “sve crkovne i manastirske i domaće poslove”, kako piše u Poslanici Brđanima iz 1800. godine.

“I koliko sam muke i truda od početka do sada pretprio, to samo Bog znade; i sve radeći za obšte narodno dobro i slobodu bez nikakve hile i lukavstva, nako s pravim i čistim srcem, želeći vidjeti vas i ostalu moju braću ot neprijateljskog jarma i zuluma oslobođene. Nijesam iskao moje sobstvene koristi i tečenja, nego sam ostavio crkve i manastire i sve crkovne i manastirske i domaće poslove.”

Na ove riječi Krivokapić bi se Svetome Petru vjerovatno požalio da radi “subotom i neđeljom” i da za četiri godine mandata neće imati godišnji odmor. Ali bi se mogao pohvaliti da u crkve i manastire i te kako ima vremena da ide i u njima boravi.

Najbolje je da tamo i ostane. S neke propovjedaonice možda bi njegove riječi bolje i uvjerljivije zvučale. Mada ni u to ne treba biti siguran.