Slučaj profesorice Sanje Vujović: Kako Dražini sljedbenici progone antifašiste?

Za Antenu M piše: Boban Batrićević  

Politika i kadriranje nove crnogorske Vlade konstatno nam potvrđuju da ništa nije nemoguće. Tako smo prethodnih mjeseci saznavali da čovjek koji snažno vjeruje može da pomjeri planine, da se u Srebrenici nije desio genocid, da sin ocu nije porodica, da je Boris Dežulović ustaško smeće, da je nula eura za novu aviokompaniju nekoliko desetina miliona te da je izbor ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta jedno od čuda Svetoga Vasilija Ostroškoga.

Da ponovimo lapidarnu premijerovu konstrukciju – „I to se stvarno desilo“! Da, desilo se i ono za što smo se ipak nadali da nas u Evropi nakon 1945. godine ne može zadesiti – poziv na odgovornost zbog proslave Dana pobjede nad fašizmom! Ministarstvo za čišćenje prosvjete, nauke, kulture i sporta od nepoželjnih kadrova, čija je čelna osoba svojevremeno istakla da je ženski četnik, odlučilo se na progon profesorice Sanje Vujović zbog toga što je svoje đake odvela na proslavu 9. maja u glavni crnogorski grad.

Razlog – zloupotreba đece u političke svrhe! Ministarstvo zahtijeva od direktora Osnovne škole „Lovćenski partizanski odred“ da otpočne disciplinski postupak i kazni navedenu profesoricu.

I za najžešće kritičare nove crnogorske Vlade ovaj postupak bio je neočekivan, gotovo moguć koliko i pomjeranje planine vjerom. No, transcendentna svijest koja je zagospodarila crnogorskim uzdama ovime je pokazala da ona nije zalud izabrana i da pored ekonomskog razura Crne Gore i njenog pupčenja na „srpski svet“ ima zadatak rehabiliticije ravnogorske ideologije.

Ne može se u Vučićev mini-Šengen ući a da pritom ne ispunite standarde, isto kao što ne možete u EU dok ne usvojite evropsku doktirnu. U „srpskome svetu“ sve je temeljito zamišljeno, pa i istorijska svijest. Profesori moraju učiti đecu kako su četnici u Drugome svjetskom ratu bili antifašisti, a mjesto stihova Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovačića valja recitovati poetske proplamsaje Dimitrija Ljotića. Jer po novim kalupima Ljotić se može tumačiti kao progonjeni pisac.

U svim ovim neizvjesnostima na relaciji relano-nerealno i racionalno-transcendentno đe građanska Crna Gora nije mogla očekivati da će se profesorica koja slavi 9. maj naći u ulozi optuženika, Ministarstvo nije očekivalo ekspresnu rekaciju mnogih političkih partija, organizacija, intelektualaca i antifašistički nastrojenih pojedinaca koji su stali uz profesoricu Sanju Vujović i dali joj bezrezervnu podršku. Onako kako su oni tesitrali strogoću i egzemplarno krenuli na nju, tako se i građanska i antifašistička Crna Gora počela organizovano braniti ulasku u „srpski svet“ i izjednačavanju četnika i partizana.

Na koncu, poruka za Ministarstvo koje se već proslavilo udarom na prosvjetne radnike Fakulteta za crnogorski jezik i književnost – bude li profesorica Vujović kažnjena zbog toga što je sa svojim učenicima proslavljala 9. maj i u duhu kakav je oduvijek krasio Crnu Goru evocirala uspomene na epopeju Narodnooslobodilačkog pokreta, slobodno može očekivati proteste i zaštitu tekovina koje su krvlju izborene – antifašističko nasljeđe i sloboda mišljenja!

Smrt fašizmu, sloboda Crnoj Gori!