Đe fašisti polažu vijence, antifašisti ne mogu

Prije nekoliko dana sam gledala Premjerski sat. Utisak-počela sam od stida da se gromoglasno smijem. Mnogo jada, na jadnoga insana, ostavljenoga  na milost i nemilost poslanicima koji ga sve pitaju o nečemu što on, ne da ne zna, nego nema vremena ni da sazna jer ima više posla od Helmuta Kola, a radi duplo više od njega - od 24 sata on radi 36 sati. Kako? Vrlo teško, ali radi! Ubi se rabotajući za dobro naroda Crnogorskog.

Potvrdio je on to svojim potpisom na trojnom (paktu) sporazumu. Ej, potpisom! Sramota- on potpisao, a vi mu, komite, ne vjerujete. I našli ste da proganjate njega koji sam plaća svoj telefon, radi po vascio dan, nosi strašan teret na nejakim plećima koji ste mu vi, komite, natovarili. Išao bi pješke ali ne može od vas, nasrćete na štićene ličnosti, pjevate Crnogorske pjesme, mašete Crnogorskim zastavama, pa onda prifale susjedima kad zvaničnici tamonjihove vlade idu kod njih u goste da ih mole da skinu crnu magiju sa turizma sve crnje Crne Gore.

Na Dan Pobjede nad fašizmom, šetaju antifašisti Podgoricom, mirno, dostojanstveno izražavajući poštovanje prema svima koji su se borili i bore protiv opšteprihvaćene (na Planeti) pošasti koja je odnijela nebrojene žrtve. Organizatora te šetnje aktuelna vlast proglasila je nepodobnim da položi vijenac na jednom od simbola Podgorice – Spomeniku partizanu borcu. Potpuno normalno- đe fašisti polažu vijence, antifašisti ne mogu.

U jednom danu, više bisera apostolke 4C. Anketira 10-godišnjake o privatnosti (priprema za popis??) bez znanja roditelja, uz pomoć prosvjetnih radnika-saradnika i kažnjava profesoricu za odlazak sa svojim đacima na proslavu Dana pobjede (koji slavi čitav antifašistički svijet), u slobodno vrijeme, neradnog dana i uz pristanak njihovih roditelja;

Čitam zvanično saopštenje Autokefalne Grčke pravoslavne crkve. Saopštavaju gostu iz Crne Gore istorijske činjenice, koje (kako smo i mi ovđe razumjeli), on ne zna. Prećutkuju pominjanje imena premijerovog uzora.

Niti volim, niti poštujem persone ovoga kalibra, zato što sam Čovjek. Crnogorka sam i nijesam vjernik. Vaspitana sam u tradicionalnom, antifašističkom  duhu.Zaradila sam penziju, imam stan i auto. Sama plaćam svoj telefon, sipam benzin od svojih para, trgujem od svojih para, redovno plaćam poreze, najviše volim svoju Crnu Goru, nosim Crnogorsku robu i kitim se Crnogorskom zastavom. Na zvuk himne ustajem, desna ruka na srce, dignem glavu i pjevam je kao i tri generacije u mojoj kući.

U Državi u kojoj su rođeni svi moji, u kojoj su sahranjeni oni kojih nema i u kojoj žive oni kojih ima. Zato, svako ko ne poštuje moju Državu (jedinu koju imam) i nanosi joj štetu, moj je neprijatelj i neprijatelj moje familije. Kao i svaki onaj ko je u kamen zatucao i brljao časno Crnogorsko ime kojekakvim prostačkim izrazima, i onaj ko ga je slijedio i slijedi, moj je neprijatelj.

Svako ko ne poštuje čestite ljude svih vjera i nacija, ko ne poštuje tuđe žrtve, tuđe države, svoju državu i svoju familiju, moj je neprijatelj. Kao i svako onaj kojega dovodi razuzdana, vulgarna rulja pod okriljem tuđih barjaka, zločinačkih obilježja i inkvizitorskih rezona, iz srednjevjekovnog mraka-moj je neprijatelj. Svako ko unižava bilo kojega čovjeka, bilo koje profesije i porijekla, koji laprda zarad sitnih političkih bakšiša u kafani na Balkanu, moj je neprijatelj. Svaki „ugroženi“ i „obespravljeni“ lik koji je na račun obespravljenosti i ugroženosti „zaradio“ kuće, stanove, firme, glisere, livade X klase i postao dripac I klase, ne zaslužuje da ga poštujem.

Baba