Srećan 21. maj: Ti si ona na koju su se lomili brojniji, čijoj su se istrajnosti divili veći, a koju su htjeli i jedni i drugi

Piše: Nikola Radunović (preuzeto sa fejsbuk profila)

Ti si najljepše svitanje zore. Ti si jutro kojem sunce podari svoje najljepše zrake. Ti si inspiracija nastala udaranjem upornih kišnih kapi po olucima cetinjskih kuća. Ti si ljubav vučice koja grije i hrani svoja mladunčad, da bi bili kadri za lov i samotni život. Bez tebe je tuga veća od uzdaha majke koja ispraća dijete na put sa neznanim povratkom. Tvoje more i rijeke su očeva sreća kad mu ćerka potrči u zagrljaj. Tvoje ime, istorija, tvoj milenijum nedodirljivi su vrhovi planine bliže nebesima nego zemlji.

Ti si kolijevka sinova koji su gladni bili jedino slobode, a uvijek napojeni hrabrošću i ponosom. Ti si ona zbog koje su jurišali, znajući da, bez tebe, ni njihov život ne vrijedi ništa. Ti si ona na koju su se lomili brojniji, čijoj su se istrajnosti divili veći, a koju su htjeli i jedni i drugi. Pa im nije moglo bit'.

Ti si tako mala - najveća. Bila si velika i da svoje ognjište ponudiš onima koji su morali napuštiti svoja. Vodila te kroz vjekove nerijetko i gola želja da pomogneš bliskome, ne razmišljajući kako će ti biti vraćeno. I onda kad su ti zarivali nož u srce, ti si znala a oni nijesu što čine i da mogu pokušati da te predaju pepelu, ali da ćeš se iz pepela uvijek podići, jača i bolja. Ljepša teško. Jer taj neko ko te stvorio, ljepote i boja nije štedio. Najljepši ples sa bojama upravo ođe se odigrao.

Ti si osuđena na vječitu borbu, između ćega god ona bila. Dobra i zla, lijepog i ružnog, onih koji te mrze i onih koji te vole na pogrešan način, onih koji bi ti zastavu zapalili i onih koji bi se njom ogrnuli dok realizuju svoje pogane ideje i radnje. Ali svi oni će uvijek naspram imati tvoju iskrenu đecu, da te odbrane. Lijepom riječju, mudrošću, olovkom, poštenjem i, ne dao Bog, životom. Onih, koji ne mrze tebe zbog neke svoje braće i sestara ili svojih neuspjeha. Ne, onih, kojima je dovoljno što si im majka. A oni tvoja đeca. Onih, za koje ovo pišem!

Ti si moj smisao, koji mi je dao prvi udisaj cetinjskog zraka i kojem ću dati svoj potonji izdisaj. Ti si meni dala sve. Ja sam tebi dao dvije šćeri. A dao sam ti i obećanje da ću ih naučiti da te vole onako kako zaslužuješ. Čisto. Vanvremenski. Bezrezervno. Najviše.

Srećan 21. maj, tebi, kojoj najteže pišem! Da si mi vječna!