6 °

max 6 ° / min 0 °

Utorak

24.12.

6° / 0°

Srijeda

25.12.

8° / 1°

Četvrtak

26.12.

8° / 3°

Petak

27.12.

7° / 0°

Subota

28.12.

5° / 0°

Nedjelja

29.12.

8° / -0°

Ponedjeljak

30.12.

8° / 2°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Esad Bajtal: Nacionalistička apologija zločina

Stav

Tag Gallery
Comments 4

Esad Bajtal: Nacionalistička apologija zločina

Izvor: Tacno.net

Autor: Antena M

  • Viber

Kada je bez morala i principa,
nacionalizam je veo kojim se
prikrivaju nečisti ciljevi.
Đ. Petrov

Piše: Esad Bajtal

Silna izdavačka hiperprodukcija desnice našeg vremena, umjesto činjenicama, argumentima i dokumentima, bavi se projektovanim izmišljanjem i ideološki motivisanim naklapanjem, svjesnim pobijanjem i poricanjem stvarnog povijesnog dogoda. Tačnije, knjiško negiranje genocida odvija se pisanjem o „velikom“, „strašnom zločinu“. Upravo zato, zadaća tih „knjiga“ nije da budu Knjige – sredstvo ili medij širenja naučne istine – nego falsifikati koji pod egidom knjige, podmeću, konzerviraju i šire i desne ideološke narative. Na taj način, dijelu nekritičke publike, Srebrenica postaje sve drugo samo ne ono što ona zaista jeste – mjesto genocida i najveće stratište „u Evropi nakon Drugog Svjetskog rata“.

Ta, orkestrirana, sistematska, ideološka, javno-medijska i knjiška negacija genocida, njegovim preimenovanjem u „veliki zločin“, „strašni zločin“, otvara brojna psihološka, moralna, etička i politička pitanja. Pitanja smisla i značenja politike kojoj „veliki zločin“ nije nikakav problem. U prevodu: počinili smo „veliki zločin“, „strašni zločin“ – pa šta? Dakle, politika koja djelo velikog i „strašnog zločina“ ne vidi kao životno i ljudski sporan čin, indirektno ga afirmiše kao nespornu samorazumljivost. Neku vrstu inercijske konstante svoje povijesne prakse, zbog koje se, ni ljudski ni civlizacijski, ne osjeća loše. A skrivanjem, zaštitom i veličanjem počinilaca tog „strašnog zločina“, čak – ni moralno odgovornom.

Međutim, iluzije, i uporno negiranje su jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo. Jer, životna dijalektika ima svoju nepisanu logiku. Naime, upravo skrivanje počinjenog (sekundarne i tercijarne grobnice) raz-otkriva uzaludnost te pritvornosti. Odnosno, i sa druge strane, sveprisutni diskurs javne laži ideološke desnice, nehotice ogoljuju ogromni stadionski transparenti:

Nož, žica, Srebrenica
ili
Oj, Pazaru, novi Vukovaru
A Sjenice, nova Srebrenice

što je nedvosmisleno, implicitno priznanje negiranog, odnosno, sistematski poricanog dogoda od strane političkih struktura, oficijelnih institucija vlasti, dežurnih katedarskih ideologa i dužničke, sinekuristički zbrinute akademske zajednice (SANU), koja ne mari čak ni za elementarne uzuse profesionalne etike vlastitog prosvjetiteljskog poziva.

Foto: IBALKAN

Foto: IBALKAN


Dakle, „zombijevska apokalipsa“ patologije zlokobno prijetećih transparenata, čini jasno vidljivim upravo ono što velikodržavne desne politike ideološki pažljivo skrivaju. Tačnije, „zajedno sa razularenom hordom zombija“, svjedočimo „kapilarnosti koju je izatkala vlast, mrežama koje nas povezuju s tehnološkim silama, semiotskim maskama hipermedijske fikcije“ (G.H. Fernandes). Na sceni je navijački rimejk genocida, njegovo transparentsko opetovanje, javno legitimisanje, i nakon svega, neskriveno reklamiranje i otvoreno zagovaranje. Odnosno, i kontekstualno govoreći, transparent „Nož, žica, Srebrenica“, je uznemiravajući, provokativno osmišljen rimejk koji posreduje original presuđenog genocida, ističe njegovu bît, s jasnom nakanom da se „djelo prenese“, i opet počini.

O kakvom moralnom sunovratu je riječ, najbolje govori činjenica da nešto slično, u svojoj nepojmljivoj takvosti, biva neprihvatljivo čak i najprizemnijoj zločinačkoj svijesti. Svijesti bezosjećajnih ubica, od kojih jedan (istina, virtuelni literarni lik), priznajući ubistvo nedužnog čovjeka, u naletu bljeska lucida intervala, simptomatično-pokajnički izgovara sljedeće: „Ne osuđujem sebe što sam to uradio, osuđujem sebe što se ne osjećam loše“. U ljudskom, aksiološkom i civilizacijskom smislu te riječi, o tome se radi. O konačnom priznanju i ljudski neizbježnom samopokajanju za počinjeno. Ali, upravo to nedostaje ideološkom, negatorski bezosjećajnom uhu desnice i autistično-velikodržavne etno-politike.

Nažalost!

Sapienti sat!

Komentari (4)

POŠALJI KOMENTAR

Senad

@Marina Mislim da u svijetu ne postoji LUDILO kao što je SRPSKO i kao TAKVO ono zahvata sve SFERE života koje kreiraju Srbijanski režimi u Srbiji a uz pomoć domaćih kvislinga koje su PROIZVELI tokom 2 vijeka provođenja VELIKOSRPSKIH planova u regiji a posebno u Bosni i Crnoj Gori.

Marina

@Senad S T R A Š N O !!!!!!!!!!

Senad

Daytonaski (ne)sporazum je najveća civilizacijska sramota nakon 2.svj.rata jer je ozvaničio postojanje genocidne tvorevine Šumske.Nakon 25g.taj entitet je "odgojio" veliki broj "zaljubljenika" te tvorevine koji su vaspitani na LAŽIMA i FALSIFIKOVANJU istorije Sad slijedi neminovna DEMONTAŽA Šumske