6 °

max 6 ° / min 0 °

Utorak

24.12.

6° / 0°

Srijeda

25.12.

8° / 1°

Četvrtak

26.12.

8° / 3°

Petak

27.12.

7° / 0°

Subota

28.12.

5° / 0°

Nedjelja

29.12.

8° / -0°

Ponedjeljak

30.12.

8° / 2°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Pisac bez lica

Izvor: Screenshot Youtube

Stav

Comments 3

Pisac bez lica

Izvor: tacno.net

Autor: Antena M

  • Viber

Piše: Drago Bojić 

Čini se da je Peter Handke izgubio kontakt sa stvarnošću i da djeluje u stanju pomračenog uma. Austrijski nobelovac se predstavlja kao nerazuman, obijestan i samoživ čovjek. U racionalnom smislu, Handke je pisac bez pameti, a u moralnom – pisac bez lica (obraza).

Talijanski pisac Italo Calvino (1923.-1985.) smatrao je da pisci puno gube ako ih ljudi viđaju uživo i da je za njih bolje da se ne pojavljuju u javnosti. Za Calvina je idealni pisac – „pisac bez lica, bez prisutnosti“. Takav stav ne dijele mnogi pisci, štoviše, rado se i često pojavljuju u javnosti, a neki su i politički angažirani. Mnogi od njih funkcioniraju više kao stranački i politički aktivisti, sluge režima i destruktivnih politika, a manje kao književnici i intelektualci. Takav je slučaj i s austrijskim piscem i nobelovcem Peterom Handkeom.

Nakon što su mu početkom svibnja republičko-srpske vlasti u centru Banja Luke podigle spomenik, dodijelile Orden Republike Srpske i nakon što mu je u Višegradu dodijeljena „Velika nagrada Ivo Andrić“, otužna i perverzna farsa s austrijskim nobelovcem Peterom Handkeom se nastavlja. Udruženje građana „Istočna alternativa“ Republike Srpske podnijelo je zahtjev da se glavna ulica Srebrenice koja nosi ime Josipa Broza Tita preimenuje u ulicu književnika i nobelovca Petera Handkea. Taj prijedlog je izazvao ogorčenje pripadnika bošnjačkog naroda u Srebrenici. Velikosrpska ideologija i u miru nastavlja terorizirati svoje žrtve, ovaj put koristeći se imenom poznatog svjetskog pisca.

Članovi udruženja svoju inicijativu opravdavaju time „što je Peter Handke veliki prijatelj srpskog naroda i borac za istinu“. Da je Handke prijatelj srpskog naroda, onda bi svojim prijateljima savjetovao da se moraju suočiti s mračnom kolektivnom prošlošću kao što je to, iako nevoljko, nakon duge šutnje i s velikim otporom, učinila i Handkeova Austrija u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata. Da je u srpskom narodu omiljeni Handke doista borac za istinu, ne bi podržavao velikosrpske mitove i ljude koji su posve ogrezli u laži, kao što su Emir Kusturica i sadašnje republičko-srpsko političko vodstvo.

Peter Handke je cijenjen pisac. Mnogi ga smatraju jednim od književnih autoriteta u njemačkom govornom području posljednjih desetljeća. Postoje i drugačija mišljenja prema kojima Handkeova književnost nije tako vrijedna i značajna da bi zaslužila Nobelovu nagradu.

Kad je 2004. godine austrijska književnica Elfriede Jelinek dobila Nobelovu nagradu, dio austrijskih književnika, intelektualaca i medija, riječ je uglavnom o konzervativnom dijelu javnosti nesklonom Elfridi Jelinek koja je ismijavala austrijsku malograđanštinu i loše strane toga društva, smatrao je da je ta nagrada trebala pripasti Peteru Handkeu, ali bilo je i onih koji su se tome protivili jer se znalo za njegovo simpatiziranje Miloševića i velikosrpskog režima. Prije dvije godine, Nobelovu nagradu je konačno dobio Peter Handke, što je izazvalo negodovanja u Bosni i Hercegovini, ali i u široj regionalnoj i europskoj književnoj, intelektualnoj, medijskoj i političkoj javnosti. Unatoč tome, Handke nije odustao od svojih stavova i ostao je vjeran svojim političkim zabludama.

Početkom svibnja, za vrijeme posjeta Višegradu gdje ga je ugostio propali redatelj i velikosrpski mitoman Emir Kusturica, Handke je, između ostalog, kazao, „da literatura ima jako mnogo veze s inatom i bijesom, ali nikada s mržnjom i to je ta velika razlika“. Možemo se složiti s Handkeom, jer književnost može biti shvaćena i na taj način. Dobra književnost treba biti subverzivna, izazivati društvenu nelagodu, propitivati konvencionalne svetinje i društveno poželjne obrasce ponašanja. Takvoj književnosti se nužno nanosi šteta ako njezin autor u javnosti djeluje posve suprotno, ako svoj inat i bijes ne usmjerava prema nehumanim društveno-političkim sistemima, već ih iskaljuje nad nevinim i nezaštićenim žrtvama takvih režima.

Handke nije glup i neinformiran pa da ne zna da negiranje genocida u Srebrenici i podržavanje velikosrpske ideologije nanosi puno bola žrtvama te ideologije i istodobno raspiruje međuetničku mržnju između bošnjačkog i srpskog naroda, pogotovo u mjestima u kojima su se dogodili stravični zločini. Handkeov inat i bijes nisu u službi literature, nego se pretvaraju u brutalno iživljavanje nad žrtvama zločinačkog režima. Takvim postupcima Handke postaje najglasniji i najpoznatiji međunarodni glasnogovornik kulture zla i pretvara se u čudovišnog monstruma neosjetljivog za stradanja ljudi.

Zna Peter Handke da su kreatori velikosrpskog režima i počinitelji zločina presuđeni na Međunarodnom kaznenom sudu u Den Haagu i da je taj isti sud utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid. Zna i to da za svoje stavove neće krivično odgovarati jer Bosna i Hercegovina nema zakona o zabrani negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca. Zna također i to da u svojoj rodnoj Austriji ne smije nijekati ili dovesti u pitanje presude domaćih ili međunarodnih sudova koji se tiču nacističke prošlosti te zemlje u Drugom svjetskom ratu. Mogao bi to jedanput učiniti i nikad više, jer ga ni Nobelova nagrada ni ugled koji ima ne bi sačuvali od sankcija.

Obijesni nobelovac na taj način pokazuje i svoju licemjernost. Ono što ne smije raditi u svojoj rodnoj Austriji i u drugim europskim zemljama, radi u Bosni i Hercegovini. Dodjeljujući nagradu Peteru Handkeu svoju licemjernost pokazao je i Nobelov komitet i ljudi koji odlučuju o toj planetarno najpoznatijoj književnoj nagradi. Da u svojim javnim nastupima Handke dovodi u pitanje zločine i stradanja ljudi u nekim politički utjecajnijim i demokratski uređenijim zemljama, ne bi dobio ni Nobelovu niti ikakvu drugu nagradu.

Veliki prijatelj srpskog naroda, kako Petera Handkea časte u Srbiji i Republici Srpskoj, nije ni prvi ni posljednji među piscima koji se ponaša kao moralna ništarija. Činjenica da je pristao na to da mu se za života podigne spomenik i da dobije i ulicu nije samo pokazatelj neobuzdanog častohleplja i nezajažljive taštine, nego i znak da je Handke izgubio kontakt sa stvarnošću i da djeluje u stanju pomračenog uma. Austrijski nobelovac se predstavlja kao nerazuman, obijestan i samoživ čovjek. U racionalnom smislu, Handke je pisac bez pameti, a u moralnom – pisac bez lica (obraza).

Komentari (3)

POŠALJI KOMENTAR

Senad

@Lada Članovi Švedske ANU koji su DODIJELILI Nobela Handkeu su isto tako kandidati za psihijatriju i dugotrajno liječenje..

Lada

Ponašanje Handkea i njegovih obožavatelja je perverzno. To su slučajevi za psihijatriju, neki primjeri socijalne patologije koja na ovim prostorima nije rijetkost. Uz sve strahote njihovih izjava i ponašanja žalosno je i nedopustivo da blate ime i djelo Iva Andrica koji je južnoslovenski pisac.

Senad

V.Incko Visoki predstavnik u Bosni nema podršku Vijeća za implem. mira (PIC) da koristi BONSKE OVLASTI ali on bez obzira na to može SAMOSTALNO donijeti ODLUKU i NAMETNUTI Zakon o zabrani negiranja genocida.Iz ovoga možemo vidjeti da tkz MZ oličena u PIC štiti negatore genocida zajedno sa Inckom.