U mišje rupe

Piše: Miodrag Živković, preuzeto sa Facebook-a

Visoki predstavnici nove vlasti, bez iskustva i sa ozbiljnim nedostatkom znanja veoma često zalaze u zonu lične krivično – pravne odgovornosti, što i nije toliko čudno, ali je čudno, smiješno i tužno u isto vrijeme na koje načine to pokušavaju izbjeći.

U bježanju od odgovornosti kriju se iza svojih podanika i poslušnika, svaljujući svu krivicu na njih. Cijena njihove nevinosti je neviđeni moralni sunovrat.

Takvih primjera je bezbroj, ali ćemo pomenuti samo neke…

– Kada je Aleksa Bečić uhvaćen da na svom sponzorisanom FB profilu objavljuje sadržaj pribavljen krivičnim djelom, reakcija je bila da on nema nikakve veze sa tim FB profilom i da čak nema ni pristup istom. Ovakvo objašnjenje bi bilo smiješno, da nije i tužno u isto vrijeme. Krivičnom progonu će biti izložen neko koga Demokrate odaberu da se žrtvuje za svoga gazdu.

– Nedavno je šef ANB-a, Dejan Vukšić, na isti način za izvršeno krivično djelo – odavanje tajnih podataka, pronašao dobrovoljca da umjesto njega odgovara u krivičnom postupku. Tu privilegiju zaštite gazdinih leđa dobila je njegova povjerljiva službenica za koju svi znaju da nema nikakve veze sa izvršenjem krivičnog djela.

– Posebno je bilo interensantno pratiti kako je vladin činovnik Kandić, upravljajući pijan vladinim mercedesom, nakon izazvane nezgode pobjegao i prijavio za vozača drugo lice koje je tako lako i lažno prihvatilo da se žrtvuje za svoga pretpostavljenog.

– Da njihovo licemjerstvo nema granica potvrđuje bježanje od odgovornosti, ministra Ratka Mitrovića koji je spašavajući sebe za krivično djelo – nedozvoljene gradnje, krivičnom progonu izložio sopstvenog sina.

Ovakvi primjeri su tužna slika odsustva morala “naših” novih svetosavskih politikanata koji nemaju hrabrosti da se suoče sa odgovornošću za učinjena nedjela. Pronalaženje i isturanje “žrtvenog jarca” za krivični progon je izraz kukavičluka i njihovog moralnog sunovrata.

Ovi “veliki” borci protiv kriminala daju svoj doprinos nenormalnosti i nemoralnosti. Kada dođe “stani pani”… “svi junaci, nikom ponikoše”, duboko zavlačeći se u svoje “mišje rupe” . Piii!