Svi smo mi Dragan, Darko i Tamara, svi smo mi kandidati za metak u glavu

Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani

Kada je nedavno sa vlasti u Crnoj Gori svrgnut nedomakratski režim Mila Đukanovića, DPS-a i satelita im, a na vlast došla prva demokratska Vlada znao sam da će ta Vlada u crnogorsko društvo unijeti novi vrijednosni sistem zasnovan na vrijednostima koje baštini predominantna većina nove većine.

I upravo sam se toga uplašio jer u tim vrijednostima ima zaista svega, sem demokratije. Ne za sebe, naravno. Uplašio sam se za naše društvo i državu i za našu građansku i evropsku budućnost.

Jer, da podsjetim ako ko ne zna, ta većina u novoj većini utemeljena je na velikosrpskoj ideologiji i poštuje lik i (zlo)djelo Ratka Mladića i Radovana Karadžića; tvrdi da u Srebrenici nije bilo genocida; potencira istorijsko nadpravo jednog naroda u Crnoj Goro nad ostalima (čitaocu ostavljam da pogodi kojeg); izjednačava četnike i partizane; cetinjskoj nastavnici sudi zbog proslave Dana pobjede nad fašizmom; Crnogorce ne smatra nacijom; Crnu Goru smatra drugom srpskom državom; pripadnicima manjina ne da u vlast; bračnim parovima daje pravo da odlučuju o polu đeteta; ...

Ima toga još ali da se vratimo prvopomenutom Ratku i da se prisjetimo bombona i čokoladica podijeljenih srebreničkoj djeci samo koji čas prije nego što su im, uglavnom metkom u glavu a bilo je i svirepijih metoda, po njegovom naređenju i odobrenju poubijani roditelji, braća, djedovi, amidže, daidže, komšije, prijatelji a i dosta njih samih, sve za račun one već pomenute ideologije koja čini fundament većine nove većine u Crnoj Gori, a na koju jedan od druga dva dijela te većine nimalo nije gadljiv (a trebao bi biti u ime ljudskosti), naprotiv, dok je treći, najmanji dio nove većine ravnodušan na sve to, u ime budućnosti. Svoje, dakako, lične i stranačke im.

A kakva je naša budućnost sa njima najbolje se očitava u par screenshot-ova poruka iz inboxa Dragana Bursaća i portala Antena M namijenjenih njemu i njegovom kolegi Darku Šukoviću.

Metak u glavu istini

I njima je, o Bože zašto li uopšte nisam iznenađen, velikosrpska ideologija namijenila metak u glavu.

Ovaj put nije cilj etničko čišćenje i genocid, već ubijanje istine o etničkom čišćenju i genocidu, ubijanje istine o zločinu i ubijanje istine uopšte. Jer najveći neprijatelj laži je istina, a laž je najveći saveznik velikosrpske ideologoje, bilo dok stvara lažnu istoriju; bilo dok stvara uslove za zločin pričajući o ugroženosti i odbrani prava; bilo dok čini zločin ili dok ga poriče, relativizuje ili opravdava.

A protiv istine se bori svim sredstvima u ime svoje, svojih predaka i potomaka; u ime države i nacije; u ime vjere i Boga; u ime prošlosti i budućnosti; u ime nade i u ime želje; u ime ideje i u ime pravde; u ime čojstva i u ime junaštva; u ime dobra i protiv zla; u ime svega i u ime svačega.

A sve u ime čega se ti sadašnji potomci i budući preci; te lažne patriote i lažni borci za svoju naciju; ti lažni vjernici i lažni pravednici; ti lažni junaci i lažni dobročinitelji bore je laž, najgolija, najodvratnija laž kojoj drže stranu jednako akademici i neobrazovani radnici; društvena elita i društveni talog; političari i univerzitetski profesori; istoričari i književnici; doktori i perači ulica; bogataši i siromasi; biznismeni i prosjaci.

Jer to i jeste cilj svake zločinačke ideologije u međuzločinačkom periodu - da lažima pokrije istinu i sakrije zločine ili da im, makar, ako ih ne može sakriti da nekakvu smislenost, razlog i cilj.

Svaka prepreka na tom putu legitimna je meta metku taman kako su legitimna meta bili svi oni ljudi u onih nekoliko julskih dana 1995. g. u i oko Srebrenice, i oni prije i oni mnogo prije.

I oni poslije, oni što će tek biti meta ne stanemo li svi zajedno uz istinu o prošlosti i ljude koji je iznose, ako ih pustimo da je ubijaju besomučno i divljački kako nam ubijaju sadašnjost i budućnost.

A oni to, vjerujte mi, hoće uraditi, hladnokrvno i bez milosti baš kao mnogo stotina hiljada puta do sada, oni će ubiti istinu ako treba i metkom u glavu.
Pa sjećate se Ćuruvije, zar ne?

Eto.

A glava istine, utvrdio je neko, stoji i na ramenima Dragana Bursaća, izvanrednog čovjeka, novinara i kolumniste, istinoljupca i pravdoljupca, antifašiste do zadnjeg atoma.

Kud ćeš bolju preporuku za velikosrpski metak?

I još jedna je glava dobila sličnu preporuku za metak.

Ona što stoji na ramenima novinara Darka Šukovića, Crnogorca iz Pavinog Polja, blizu nekadašnjih Šahovića, koji nije pristao da velikosrpsku laž postavi na pijedestal istine niti da je prećuti već je svoju novinarsku karijeru posvetio raskrinkavanju te lažne istorije koja danas ponajviše prijeti upravo njegovom, crnogorskom narodu, našoj zajedničkoj, građanskoj Crnoj Gori i njenom veličanstvu - istini.

Država na potezu

Da živim negdje van nove Crne Gore pomislio bih da će sasvim sigurno odmah, već danas, osoba koja je uputila prijetnje novinarima Bursaću i Šukoviću biti uhapšena. To bi svaka iole ozbiljna država morala da uradi.

Ovako - ništa jer vjerujem da policija sve svoje kapacitete već koristi za raskrinkavanje novinarki čiji lični stav o najvažnijim imenima nove crnogorske vlasti nije u skladu sa željenom, lažnom slikom o njima. Opet ta prokleta istina. Kakav davež. I kakvi su daveži ovi ljudi što je iznose.

Ne znam zaista dokle se stiglo sa ovom istragom oko novinarke Tamare Nikčević ali ako mi se išta čini izvjesnim u ovom trenutku to je da će i slučaj novinarke Tamare Nikčević morati od ANB-a da preuzme Marko Aprcović jer istraga tapka u mjestu, a ona i dalje širi istinu i govori ono što misli više od pola Crne Gore i time ugrožava novu većinu i njihovu ideologiju.

Pa, kad nam je država, ova sadašnja, zvanična, zauzeta onda hajde da makar svi mi kojima je stalo do istine makar shvatimo: svi smo mi Dragan, Darko i Tamara, svi smo mi kandidati za metak u glavu.