Vesnu Bratić napuštaju najbliži saradnici

Piše: Državni službenik

Ministarku Bratić i njen način organizacije rada, upravljanja i odnos prema zaposlenima ne podržavaju više ni njeni najbliži saradnici. Pošto je izgleda s njom dogovor i kompromis nemoguć, ljudi jednostavno odlaze i napuštaju Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta.

Javnost zna kako ministarka bira svoje saradnike koji zauzimaju važna rukovodeća mjesta u ovom četvororesoru. Direktori direktorata, kojih ima više od deset, i ostali rukovodioci su njeni istomišljenici iz litijaškog pokreta, članovi njene NVO Ne damo svetinje, ljudi iz crkvenog svijeta... O njihovim ekstremnim stavovima i ponašanju javnost je takođe obaviještena i najčešće šokirana.

No, izgleda da i takvi kakvi su – negatori svega crnogorskog, proevropskog i naprednog – nijesu dovoljno dobri za nju jer, kako se javno priča, njena osnovna zamjerka je što nijesu više agresivni i beskrupulozni u odnosu prema zaposlenima koje, sva je prilika, ona smatra da treba ponižavati svakodnevno.

Zbog ovakvih stavova ministarke „otišla“ su već dva njena prijatelja i saradnika kojima su bila namijenjena mjesta direktora direktorata i državnog sekretara. I treći njen bliski saradnik i prijatelj takođe razmišlja da napusti Ministarstvo, kako je sam izjavio.

Da u beskrupuloznosti ministarku Bratić ništa ne može zaustaviti govori činjenica da je na mjesto državnog sekretara postavila advokaticu koja je pisala već čuveni Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, koji se našao pred Ustavnim sudom zbog toga što se njime krše važeći zakoni i propisi.

U Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta zaposlenima se direktno i indirektno prijeti, upućuju se cirkularni mejlovi u kojima se trenira strogoća, zabranjuje i propisuje imperativnim tonom nepriličnim za komuniciranje među civilizovanim ljudima.

U upravnoj zgradi je izgleda najgore jer ministarka je pokrenula veliku „seobu“. Iseljava zaposlene kako bi obezbijedila prostor za svoje saradnike pa tako veliki broj službenika mora da napusti kancelarije i da se preseli u neki drugi prostor – jednima je određeno da svakodnevno putuju na Cetinje, drugi su preseljeni u zgradu Vektre, treći čekaju da na njih dođe red.

Ljudi se premiještaju, uznemiravaju, kontrolišu, uslovljavaju. Za to vrijeme u Ministarstvu se ništa od suštinski važnog ne radi. Nema izgradnje škola i vrtića, nema pokretanja novih projekata, a stari se tek otaljavaju. Nema niti jednog kulturnog događaja ni značajne inicijative u oblasti nauke. Ničega. Sve stoji u mjestu.

Vesna Bratić samo tvori destrukciju pa je Ministarstvo brod koji neminovno tone. Pametni ga na vrijeme napuštaju.