Hajka na advokate

Za Antenu M piše: Boris Marinović

Privremena crnogorska Vlada i njeno Ministarstvo finansija, skoro kao po scenariju iz Lalićevog romana Hajka, crta mete advokatima okupljenim oko Advokatske komore Crne Gore, na način što nelegitimnim sredstvima pokušava da razbije njihovo jedinstvo i da ih u javnosti prikaže kao „narodne neprijatelje i bogataše koji žele da izbjegnu plaćanje poreza“.

Međutim, istina je posve drugačija. Naime, svi ostali subjekti poslovanja-pravna lica u slučaju dugovanja mogu da izbjegnu plaćanje poreza odlaskom u stečaj. Međutim, advokati nemaju tu privilegiju, već odgovaraju svojom ličnom imovinom, tako da je nesporno da su advokati i po ovom pitanju u nepovoljnijem položaju od ostalih. Međutim, taj argument se najčešće koristi da bi se advokatura obeščastila i svela zaista na uslužni sektor Vlade.

Istina o štrajku je sljedeća. Advokati danas, skoro plebiscitarno, ne žele više da dozvole da budu otirač za noge drugih grana vlasti. Ne žele da dozvole da se njihovo mišljenje, kao istaknutih pravnika, ne čuje. Ne žele da dozvole da se njihovi prijedlozi izmjena i dopuna zakona ignorišu, iako su u skladu s Ustavom i evropskom praksom, a da se nasuprot tome, prihvataju prijedlozi  raznih neznavenih drušvenih grupa koji nijesu u skladu s pozitivnim zakonskim propisima, isključivo zbog dobijanja glasova.

Advokati danas ne žele da dozvole da u društvu ima veći uticaj na donošenje zakona neka NVO (bliska nekoj političkoj partiji) sastavljena od 5-6 članova (koji pri tom nijesu pravnici), ili neki ministar bez iskustva, nego Adovakatska komora Crne Gore koja broji skoro 1000  advokata, a koji su svoju praksu i znanje sticali u crnogorskim sudovima, i koji najbolje poznaju praktične probleme  građana prilikom ostvarivanja svojih prava u sudskim i drugim postupcima.

Crnogorski advokati neće da dozvole da ih Vlada natjera da se bave onim što ne znaju (fiskalizacijom, ekonomijom, računima), pa da pritom nemaju vremena da se bave onim što znaju, i što im je ustavna obaveza – a to je pružanje pravne pomoći.

Vlada, sastavljena od doskorašnjih pripravnika, očito nema ni intelektualni kapacitet da shvati da advokati nijesu legitimisani da budu predmet njihovog Zakona o fiskalizaciji.

Crnogorski advokati neće da dozvole ovoj Vladi, koja sebe smatra revolucionarnom, kao ni bilo kojoj sljedećoj, da se u odnosu na njih ponaša na robespjerovski način.

Podsjetiću, kad je revolucionarna vlast u Francuskoj „sudila“, ako se to tako može nazvati, svome Kralju Luju XVI, Robespjer je, znajući da je kralj nevin i da to djelo nije za sud, rekao da će se protv njega primijeniti politička mjera, jer „Luj mora umrijeti, da bi republika živjela“ (a što je Tijanić samo parafrazirao kada je rekao da „Đinđić mora umrijeti da bi Srbija živjela“). Međutim, nakon što je kralj giljotiniran, tražena je i glava kraljevog advokata, zato što se „previše zalagao za prava kralja“.

Poučeni ovim iskustvom, advokati kraljeve žene, Marije Antoanete, kad je ona došla na red – imajući samo jedan dan da pročitaju optužnicu i da se spreme za odbranu –  nijesu smjeli da traže oslobađajuću presudu za kraljicu, već samo milost odnosno ublažavanje kazne od porote koju Konvent nije formirao da prosuđuje, već da preda glavu kraljice ili da predaju svoje glave. Međutim, ni tako ublažene odbrane ih nijesu spasile od hapšenja nakon suđenja. Ne zaboravimo da su i kod nas letjele glave advokatima zbog njihovih odbrana i zbog atmosfere koja se kreirala u društvu, pa se sjetimo advokata Jovana Barovića (Đilasov branilac), kao i nedavnog ubistva Vlada Bjekovića u Podgorici.

Dakle, razvoj demokratije i ljudskih prava je u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s pravima advokata. Odnosno, u revolucionarnim i diktatorskim režimima se guše ljudska prava, a samim tim i prava advokature kao najvažnijih zaštitnika ljudskih prava u istoriji čovječanstva.

S druge strane, demokratska društva se ne plaše da čuju riječ struke i uvijek se trude i da je uvaže. A riječ advokata je riječ pravne struke.

Dakle, advokati i njihova Advokatska komora ovom obustavom rada žele da stave do znanja Vladi da svojim zakonima advokate ne mogu da tretiraju kao obućare i pekare, što oni maliciozno čine, već kao dio pravosuđa koji je u rangu tužilaca i sudija, jer u suprotnom, i sudije i tužioci će takođe, kao i Vlada posmatrati advokate na isti način, a ne kao branioce, zbog čega će pasti i vrijednost „akcija“ njihovih klijenata-građana Crne Gore.

I umjesto da Vlada ozbiljno pristupi pregovorima s Advokatskom komorom, ona šalje na razgovore osobe s određenim mentalnim problemima, čime namjerno odugovlači pronalaženje rješenja.

Međutim, žalosno je što je Vlada shvatila važnost ustavnih ovlašćenja advokata tek nakon što se desila teška tragedija za jednu porodicu i čitavo crnogorsko društvo – ubistvo jednog mladog crnogorskog patriote u Nikšiću, a još je žalosnije što Vlada pokušava da iskoristi  ovo bezumno ubistvo za stvaranje pukotina i razdora u Advokatskoj komori, ne bi li uspjela u svom naumu, a to je potčinjavanje i degradaciju advokatskog poziva, kao što su to, nešto ranije, učinili s drugim profesijama, izrugujući se Ustavu i zakonima Crne Gore.

Naime, Vlada budući da je potcjenjivala značaj advokatskog poziva čestim izjednačavanjem ovog sa obućarkim i drugim zanatima, vjerovatno nije ni predvidjela mogućnost izvršenja nekog krivičnog djela, kao ni mogućnost paralize pravnog sistema, a kada se to desilo želi da gnjev građana prebaci sa sebe na one koji su ih upozoravali, što im neće poći za rukom.

Naime, građani treba da znaju da postoje i druge mjere, osim pritvora, kojim se može izvršilac krivičnog djela držati pod nadzorom, što vlast treba da iskoristi, a ne da neopravdano optužuje AK.

Takođe, u narednom periodu će se Advokatska komora, s istom odlučnošću, boriti i protiv drugih uočenih zloupotreba, kao što je zloupotreba instituta povlačenja tužbe od strane nekih sudija (srećom malobrojnih), koji iskoriste kašnjenje ili opravdani nedolazak na ročište advokata da bi „zbog tog grijeha“ obustavili parnicu, a kasnije neopravdano odbiju predlog za povraćaj u pređašnje stanje i na taj način naruše sudijsku nepristrastnost, svrstavajući se na jednu stranu.

Sve ovo neće biti moguće ako advokati dozvole ovoj ili bilo kojoj drugoj vladi da im naruši jedinstvo i samostalnost Advokatske komore Crne Gore i ako uspiju da je potčine svojim interesima, a ne interesima Ustava i zakona.