Doživotna kazna Mladiću - djelimična pravda koja ne rješava pitanje mira na Balkanu

Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani

Haški sud juče je, pravosnažnom presudom Ratku Mladiću, komandantu vojske tzv. R. Srpske (VRS), kompletirao kolekciju pravosnažnih presuda za politički i vojni vrh tzv. Republike Srpske. Tom presudom za cijeli civilizovani svijet, ako je iko iz tog svijeta još imao ikakvu dilemu u vezi sa njegovom ulogom u ratu u Bosni, stavljena je tačka na jednu od najzločinačkijih vojnih karijera u novijoj istoriji ratovanja.

Pored njega međunarodni sud u Hagu osudio je za ratne zločine, među kojima i genocid u Srebrenici, i predsjednika tzv. Republike Srpske Radovana Karadžića. Među vodećim ratnim političarima u tzv. Republici Srpskoj, a koje je međunarodni sud u Hagu osudio za ratne zločine, su i Biljana Plavšić, potpredsjednica, a kasnije i predsjednica te nepriznate republike; Nikola Koljević, drugi potpredsjednik; predsjednik skupštine Momčilo Krajišnik; Stojan Župljanin, bivši savjetnik predsjednika tzv. RS i šef službe javne bezbjednosti u Banja Luci; Radoslav Brđanin, jedan od osnovača SDS-a i RS-a; ...

Također, kompletan vojni vrh vojske tzv. Republike Srpske proglašen je krivim za neka od djela ratnih zločina tokom potonjeg rata u Bosni, a među njima su, pored glavnokomandujućeg Mladića, samo za djela među kojima je i genocid u Srebrenici, bivši načelnik za bezbednost glavnog štaba VRS Ljubiša Beara; bivši pomoćnik komandanta za obaveštajno-bezbednosne poslove glavnog štaba VRS Zdravko Tolimir; potpukovnik Drinskog korpusa VRS Vujadin Popović; bivši general VRS Radislav Krstić; oficiri Drago Nikolić, Dragan Obrenović, Momir Nikolić i Radivoje Miletić.

Pored njih osuđeno je na desetine drugih generala, oficira, političara, javnih funkcionera tzv. RS i funkcionera lokalnih institucija te vojnika i civila.

Republika Srpska je nastala kao (ne)djelo zločinačke organizacije

Na žalost Ratko Mladić i svi ostali osuđenici za ratne zločine ostaće heroji za zabrinjavajuće veliki broj ljudi koji ne spori skoro ništa od onoga što su uradili u Bosni ali im daju opravdanje ciljem.

A cilj je Republika Srpska. I ostvaren je.

U tome leži najveći poraz i najveća greška međunarodne zajednice koja je ispustila životima stotina hiljada ljudi plaćenu priliku da osudi ideologiju osvajačkih ratova po logici "cilj opravdava sredstvo" u kojem je cilj teritorija, a sredstvo zločin, i da na ideju Velike Srbije stavi, umjesto tri, jednu tačku.

Kod činjenice da je kompletan politički i vojni vrh tzv. Republike Srpske osuđen za ratne zločine u vezi sa stvaranjem te republike i da je u presudama političkom vrhu tzv. Republike Srpske sud pronašao elemente udruženog zločinačkog poduhvata u kojem je učestvovao najveći dio njenih osnivača i onih koji se smatraju njenim utemeljiteljima nedopustivo je i sa aspekta pravde i sa aspekta sprječavanja budućih zločina i genocida da takvim zločinima osvojena teritorija ostane legalan ratni plijen.

A da je tzv. Republika Srpska osnovana kao (ne)djelo zločinačke organizacije kojoj je cilj da kriminalnim djelima ratnih zločina osvoji teritoriju, etnički je očisti i na njoj formira republiku samo za etničke Srbe govore nam presude njenim osnivačima i utemeljivačima.

U svojim presudama ljudima iz vojno-političkog vrha tzv. RS međunarodni sud u Hagu našao je da su djelovali zajedno i sinhronizovano u vršenju ratnih zločina nazivajući to djelovanje udruženim zločinačkim poduhvatom (UZP) i svaki put sa elemntima etničkog čišćenja, ubijanjem i protjerivanjem.

U današnjoj presudi Ratku Mladiću konačno je potvrđena presuda da je i on, pored Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika i drugih, učestvovao u četiri UZP.

Cilj prvog je, stoji u presudi, bio da se Bošnjaci - Muslimani i Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su Srbi polagali pravo, a drugi UZP je imao za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva putem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja.

Cilj trećeg UZP-a, kako je navedeno u presudi, bilo je eliminisanje Bošnjaka iz Srebrenice, dok je četvrti UZP imao za cilj da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se spriječilo da NATO izvede vazdušne napade na vojne ciljeve Srba.

Slične kvalifikacije sadrže presude ostalim osuđenim ratnim vođama Srba u Bosni.

Propusti MZ generator novih zločina

Vjerujem, čvrsto, da bi ovi propusti međunarodne zajednice kojima je poslata poruka da se zločin, ipak, isplati a da su osuđeni tek mučenici za pravu stvar, mogli biti generatori nekih novih zločina na prostorima na koje velikosrpska politika, a ona je danas u priličnom zamahu, polaže pravo.
Crna Gora i Bosna su, u tom kontekstu, i te kako na nišanu tog projekta i pozivam na maksimalan oprez u vezi sa tim.

Zato je jako važno iskoristiti svaku priliku da se međunarodnoj zajednici pošalje jasna poruka koja sadrži alarm da će velikosrpska, hegemonistička i teritorijalekspanzistička politika uvijek iznova uspijevati da nađe nekog novog Ratka Mladića, Radovana Karadžića ili Pavla Đurišića i da će ih iznova tražiti i nalaziti sve dok ostvarenje svojih ciljeva plaća njihovim udobnim zatvorima.

Ja, na kraju, mislim i tvrdim da je preispitivanje dejtonskog sporazuma, ukidanje Republike Srpske i uređenje Bosne kao građanske države slobodnih pojedinaca, a ne konstitutivnih naroda jedini put kojim se postiže pravda i šalje poruka da suživot nema alternativu, a da zločin nikada nije i ne može biti dio rješenja. Sve ostalo put je u nove sukobe, zločine i patnje.