Kad promašiš stranu stida

Poslanica Bošnjak poslije bezobrazne starosne diskriminacije akademika Hodžića ističe kako ju je stid da i ona plaća Javni servis na kojem se „pojavljuju ti likovi“. Ne stidi se izgleda da glasa za vladu u kojoj śede Vladimir Leposavić, koji negira srebrenički genocid, ili Vesna Bratić, univerzitetska profesorica koja je, da pomenem samo jednu od njenih skarednih izjava, jednoj intelektualki na FB poželjela što skoriju smrt, niti ju je godinama unazad bilo stid da dijeli poslanički klub s osobama koje iz skupštinskih klupa i posredstvom toga istoga Javnoga servisa pozivaju svoje „ratne drugove“ na oružje, koji ne žele da glasaju za jednaka prava LGBTIQ osoba, koji podržavaju paljenje crnogorske zastave, koji pale zastave alijansi kojih je Crna Gora članica, a koje mi evo trideset godina plaćamo iz svojih džepova iako ih se stidimo.

Za Antenu M piše: Jelena Šušanj

Što sve nijesmo viđeli na crnogorskoj društveno-političkoj sceni ovih dana. Poznati promoter nacionalističkih, šovinističkih, antievropskih stavova, koji slavi Pavla Đurišića, Dražu Mihailovića i četnički pokret predložen je za predśednika žirija za dodjelu najznačajnije državne nagrade, koja u svome imenu nosi antifašističku simboliku. Sudeći po izbjegavanju odgovora poslanice Jelušić na pitanje hoće li ga i ona podržati, najvjerovatnije će i on, kao i brojni prethodni desničarski kandidati i zakonska rješenja, bez problema dobiti jednoglasnu podršku parlamentarne većine.

U buket diskriminatorskih (dosad seksističkih) izjava crnogorskih poslanika, pa i predśednika Skupštine, dodat je i jedan ejdžistički. Govoreći o stanju na RTCG, poslanica Branka Bošnjak akademiku Zuvdiji Hodžiću (predstavljajući ga kao „nekog lika“ i uz konstataciju da je „nažalost akademik“) zamjerila je što se oglašava a ušao je u duboku starost: „I to se neki likovi pojavljaju, nažalost su akademici, a imaju tamo... ušli su u duboku starost i sad, prosto sam iznenađena da oni pozivaju mladost na nekakve... da kažu da je sad sazrelo vrijeme i da ih je mnogo više koji bi trebali da krenu u neku akciju, ne znam, nemire neke, da se ovdje počnemo da se svađamo među sobom, da uništimo mir i da krenemo u sukobe.“

Hodžić je u reagovanju o kojem poslanica govori najavio „jedan miting da kažemo dosta je više“ (o drugome navedenome nije bilo govora) i ako do mitinga dođe, ja ću mu se sa zadovoljstvom pridružiti.

Poslanica Bošnjak poslije ovakve bezobrazne starosne diskriminacije akademika Hodžića ističe kako ju je stid da i ona plaća Javni servis na kojem se „pojavljuju ti likovi“. Ne stidi se izgleda da glasa za vladu u kojoj śede Vladimir Leposavić, koji negira srebrenički genocid, ili Vesna Bratić, univerzitetska profesorica koja je, da pomenem samo jednu od njenih skarednih izjava, jednoj intelektualki na FB poželjela što skoriju smrt, niti ju je godinama unazad bilo stid da dijeli poslanički klub s osobama koje iz skupštinskih klupa i posredstvom toga istoga Javnoga servisa pozivaju svoje „ratne drugove“ na oružje, koji ne žele da glasaju za jednaka prava LGBTIQ osoba, koji podržavaju paljenje crnogorske zastave, koji pale zastave alijansi kojih je Crna Gora članica, a koje mi evo trideset godina plaćamo iz svojih džepova iako ih se stidimo.

Tumačenje društvenih prilika slično ovima nanovo je iznio i Vladimir Vuković, stručni konsultant u ministarstvu kojim rukovodi Vesna Bratić. Ministarstvo je taj konsultantski ugovor raskinulo, ali ne zbog sadržaja Vukovićevih objava, već, kako kažu, „zbog upornog ignorisanja upozorenja čelnih ljudi resornog Ministarstva i konstantnog skretanja negativne medijske pozornosti na instituciju u kojoj je angažovan“.

Ministarstvo, dakle, svome saradniku nije dalo otkaz zbog veličanja lika i djela Ratka Mladića, niti se distanciralo od Vukovićevih hvalospjeva ratnome zločincu koji je na međunarodnome sudu pravosnažno osuđen na doživotnu robiju kao vođa trupa što su za četiri dana, etnički čisteći Srebrenicu, usmrtile 8.372 civila.

Stoga se može zaključiti da i ne vide problem u Vukovićevu pogledu na svijet, već im ne prija što javnost na to negativno reaguje. Očekivano bi bilo da Ministarstvo čije je śedište u ulici s imenom Vaka Đurovića, narodnoga heroja što je život ostavio na Sutjesci boreći se protiv fašističkih snaga, svoje djelovanje uskladi s antifašističkim vrijednostima koje već 75 godina baštini čitava Evropa.

Očekivano bi bilo da Ministarstvo u čijem je resoru cjelokupna crnogorska prosvjeta i kultura javnosti jasno stavi do znanja da se podržavanje ratnih zločinaca, pa time i zločina, neće tolerisati niti promovisati. Dužno je ovo ministarstvo i čitava Vlada da liječi uzrok, a ne samo površno i površinski tretira posljedicu nazadnih činjenja svojih saradnika.

Pokušava se u javnosti Vukovićev slučaj relativizovati na razne načine, prije svega zaklanjanjem iza plašta slobode govora, baš kao što se i poslanica Bošnjak revanšistički bori za slobodu govora svih osim onih koji misle drugačije od nje. Ali za razliku od akademika Hodžića, koji je iznio svoj stav i namjere svoje organizacije, bez vrijeđanja, uznemiravanja i izazivanja panike, Vukovićevo proglašavanje za heroja ratnoga zločinca čiji je cilj bio da se iskorijene Bošnjaci s ovih prostora obespokojava crnogorske nacionalne manjine i sve protivnike fašizma te se ne može pravdati slobodom govora. To bi bilo isto kao kad bi, da ostanemo u okvirima resora datoga ministarstva, pod okriljem slobode govora u školama dozvolili promociju zloupotrebe droga ili pak kad bi glorifikovali siledžiju i vršnjačko nasilje.

Zato se Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta mora ograditi od izjava svojega dojučerašnjeg konsultanta, kojemu smo dva i po mjeseca svi skupa davali znatno više od prośečne mjesečne plate. U suprotnome, ovo je još jedna potvrda da četvororesorno ministarstvo i ministarka Vesna Bratić stoluju u Ulici Vaka Đurovića, a srce im je ipak uz skute Ratka Mladića.