Belveder

Priredio: Novak ADZIĆ

Umjesto moje istoriografske naracije o događaju, smislu i značaju crnogorskog pokreta otpora permanentnom tlačenju Crne Gore i Crnogoraca, u KSHS/Kraljevini Jugoslaviji, elem, tog masovnog otpora tome, pokazanog posebno na Belvederu kod Cetinja, a u borbi za prava Crne Gore i crnogorskog naroda, te u slavu njegovih boraca, žrtava, mučenika, učesnika Belvederskih demonstracija 26. juna 1936. godine, objavljujemo ove, impresivne stihove znamenitog crnogorskog i jugoslovenskog književnika Mirka Banjevića, odnosno, njegovu pjesmu o Belvederu 1936. godine.

MIRKO BANJEVIĆ

BELVEDER

„Sa granja vire pupoljci rosni:
šta to od zemlje moje rade?
Peku u srce vrisci žalosni
za slomljene momke, izdanke mlade.
Kroz sivo kamenje puklo
odliježe krik na prolomu,
krik slobode,
stenjanje muklo i muška snaga u polomu.
Isprobijane glave i kape
niz mrka kamena ždrijela.
Duboke zgrabiše rape
Mučki ubijena tijela.
Usred divljine mraka,
usred tamnine noći
pregršću rujnoga zraka
ovaj narod je gorio.
Pred njegovom moći,
čvrstoj k'o kamen-stanac,
pucao je tiranski lanac.
I ovaj narod se borio
za osvit jutra rana
u tmini Balkana.
I ovaj narod je paljen
al' tako nikad nije tupo svaljen,
niti orošena put Cetinja cesta
k'o krvlju našom ovoga dana
kad je provalila riječ protesta,
riječ zagušena sa usana!
U kuće, kolibe, pojate,
kao zapaljeni luči,
osveta i revolt se sreli.
U živa jata se jate
namučene i teške misli,
slažu se k'o kamene sige
i stežu da puknu verige.
Da se razdrobe obruči
što nas kao menđeli
do kosti krvnički stisli!
Belvedere, sinji mramore,
ti plamsaš vatrom na našim ustima!
— Ah, podmukli meci iz tvojih skutova,
prigušeni jeci palih drugova,
u njedru Crne Gore,
riju po našim grudima! ”
Književnik, pjesnik Mirko Banjević (1905–1968)