Dodik je Bosanac i gotova stvar!

Piše: Dragan Bursać

Milorad Dodik je po ko zna koji put ustvrdio kako ga vrijeđa saznanje da je ono što jeste, bosanski Srbin. Milorad Dodik se tako uvrstio u onu posebnu grupu hinja koje negirajući svoj identitet iz ultranacionalističkih, kompleksaških razloga, pokušavaju svoje nakaradne stavove nakačiti oko vrata ogromnom broju ljudi.

Ovaj put je svoju “osjetljivu dušicu” izložio javnosti nakon što ga je predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić odlikovao. U ovoj, najnovijoj turi, odlikovani su ministar vanjskih poslova Orbanove Mađarske Peter Szijjarto i lider crnogorskog DF-a i južnog ogranksa srpskog sveta, Andrija Mandić. Tek da se znaju Vučićevi ideološki prioriteti i da ne bude zabune prema kome mu je uperen ideološki pogled.

Sprdanje i sa ordenom i sa Dodikom

A Dodik je orden dobio, pazite sad, ovo nije sarkazam niti cinizam, niti se bilo ko zajebava, “zbog izuzetnih zasluga u razvijanju i učvršćivanju miroljubive saradnje i prijateljskih odnosa između Srbije i Bosne i Hercegovine, naročito Republike Srpske kao entiteta BiH.”

To što je Milorad Dodik doslovno najveći problem, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego u regionu, to nikom ništa. To što je Dodik čovjek kome pripadaju skoro sve zasluge, ali za održavanje ratne histerije u glavama cijelog regiona, to opet nikome ništa. To što je Dodik moćnik koji bi da otcijepi isti taj entitet i pripoji ga Srbiji, namjesto nekakve “miroljubive saradnje” kako stoji u opskurnom pojašnjenju, to opet nikome ništa.

Ili, možda baš zbog svega navedenog i jeste dobio orden. Jednako kao što je po zasluzi Orbanov čovjek odlikovan, kao što je i Vučićev telal Mandić u Crnoj Gori dobio orden. Srpki svet u savezništvu sa budimpeštanskim tiraninom stvaraju pogodan teren za nemir, nestabilnost, haos i, logično, u antisvijetu bivaju odlikovani.

Bez dvojbe i izuzetka!

Pa bi pravi razlog zbog koga je Dodik dobio i zaslužio orden trebao glasiti:

“Zbog izuzetnih zasluga u razvaljivanju i uneređivanju miroljubive saradnje i stvaranju neprijateljskih odnosa između Srbije i Bosne i Hercegovine, naročito poigravanjem nekakvim otcjepljenjem Republike Srpske kao entiteta BiH.”

Što bi rekli mladi, eto i to sam vam popravio. Zato orden!

Milorad na velikoj ogrlici

Ali, vratimo se mi Miloradu Dodiku. Nakon što je dobio Orden Republike Srbije na velikoj ogrlici, da baš tako se zove, on je zavapio obraćajući se urbi et orbi:

“Vrijeđa me kad mi kažu da sam bosanski Srbin, jer sam ja samo Srbin.”

Pazite, Dodik jeste Bosanski Srbin ili, što bi svaki normalan čovjek pod svodom nebeskim kazao, Dodik jeste Bosanac. Može on to nijekati, ali ako se rodiš u Bosni, ako te drugi po dobru i lošem percipiraju kao Bosanca, ako imaš makar pola svakojakih mentalitetskih karakteristika sa ostatkom življa gdje si rođen i odrastao, ti jesi onda Bosanac. Sviđalo se to tebi ili ne.

I da ne uvrijedimo Miloradovu “tananu dušicu”, možda ga uopšte ne treba zvati bosanski Srbin, jer on odista jeste samo i jedino Bosanac. Kao i svi ljudi rođeni i nastanjeni sjeverno od Mostara ili Jablanice i južno od Save (u grubo). Kao i svi oni dobri, loši, lijevi i desni, bogati i siromašni, iskompleksirani i realizovani, da svi jesu Bosanci u očima svijeta.

Zanimljivo, čak ni kad se Bosancima ne sviđa to što je Dodik Bosanac, on je i dalje Bosanac. Tako stoje stvari sa zavičajnim identitetima, koje za razliku od silnih drugih ne možemo mijenjati.

Sasvim sigurno!

Ako ne vjerujete meni, evo pitajte bilo kog Beograđanina, Novosađanina, Nišliju, pitajte Sremca, pitajete Banaćanina, pitajte Piroćanca, šta je Milorad Dodik? 99,9 posto će vam prosto, ljudski reći da je on Bosanac, a onih 0,1 posto su Dodikova rodbina ili poslušnici, to vam garantujem.

Nago, dokle više Milorade, bosanska usijana glavo?

Zar i nakon svih diplomatskih poraza, zar i nakon bezuspješne kampanje lobiranja kod Rusa, koji su te se prešutno odavno odrekli, a nakon izbora Schmidta za novog visokog predstavnika bez veta, gotovo i zvanično – zar se i sad moraš odricati svoje pripadnosti i insisirati na konstruktu, koji nije u upotrebi čak ni u tvog hipnotisanog kadra?! (Upoznah dosta Banjalučana, Prijedorčana, Zvorničana.., sve bosanskih Srba, ali da se između sebe zazivaju Srbi, ne čuh).

Izmišljeni svetac Vidovdan

A ta nakaradna politika, koja je imala za cilj prekrajanje prošlosti, modifikovanje lagarijama sadašnjosti i na koncu ubjeđivanje samog sebe u neku bolju, izmaštanu budućnost tako što se stvara vještački identitet vezan za drugu državu, odavno je propala. Pogotovo na Balkanu, pogotovo u manjem bh. entitetu.

Ali, nije li sav apsurd sadržan upravo u danu kad je Dodik dobio orden, a koji se zove Vidovdan i koji je čak i za srpsku mitomaniju svetačku izmaštan. Taj Vidovdan je služio najčešće kao povod-datum za krvoprolića i slavljenje poraza i propasti srpske – od Bitke na Kosovu polju do Miloeševićevog Gazimestana. Kažem, zar nije apsurdna simbolika da o izmaštanom svecu Milorad Dodik, kao jelkica okićen, svjetluca ordenom koji je sam sebi svrha, dok ponavlja da je nešto što nije, odričući se onog očevidnog?

E, tako je trenutno gotovo sve u zvaničnoj srpskoj politici! Izmaštano. Izmišljeno. Iskonstruisano. Napregnuto preko granica realnosti i s onu stranu razuma. Potemkinovo selo bivstva. Tako je sve danas u srpskom svetu, na čijem projektovanom zapadu stoluje (još uvijek) Milorad Dodik, Bosanac koji se odriče svog bosanstva i koga vrijeđa onda kad ga lociraju kao bosanskog Srbina?!

A taj svijet je toliko zatvoren za sve zapadne vrijednosti-pogledajte samo ko je orden prije Dodik dobio, to su predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin, Narodne Republike Kine Xi Jinping, nekadašnji predsjednik Kazahstana Nursultan Nazarbayev i patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril. U tom svijetu nema mjesta za progresivnog čovjeka. U tom svijetu se čeka neki novi Dodik, koji će reći kako nije ni bosanski Srbin, ni Bosanac, pa da nastavi tamo gdje je ovaj stao…Na žalost.

Samo se nešto mislim da će Milorad Dodik u konačnici ostati i bez sile, i bez vlasti, i bez novaca, i bez moći, i bez vajnog srpstva, koje će ga ispljunuti kad nađe novog Dodika.

Hoće li se možda onda sjetiti ko je, šta je i odakle je? Nikome važno biti neće!