GP URA - Biser Bojane

Piše: Darko Šuković

Više je fikcije bilo na Trećem kongresu GP URA, nego u sapunicama Mime Karadžića. Aleksa Bečić je oličenje skromnosti kad govori o sebi kao evropejcu, pri Dritanovom agropolitičkom poređenju njegove partije sa mirom, ljubavlju i blagostanjem punjenom maslinom. "Ostanimo kao maslina", uskliknuo je novi/stari predsjednik Ure, što je, u prevodu sa zelenoanimističkog diskursa njegove besjede, značilo: istrajmo na viziji "koja je prevazišla Crnu Goru"!!! Zalazak Sunca za pučinu, inače, pogodan je ambijent za fatamorgane...

Za dan Kongresa URA je odabrala 4. Jul, Dan borca u socijalističkoj Jugoslaviji. To je onaj datum, ako mlađi ne znaju, kad "od Tita, kurir za kurirom u mrklu tone noć", noseći poruku narodu da se diže na ustanak protiv fašističkog okupatora. URA, to je ona partija koja je glasala protiv Zakona o zabrani upotrebe fašističkih simbola. Čudan je taj izbor simbola, priznaćete, i stoga što Dritan nastavlja da ne voli prošlost kao temu:"Nas prošlost ne zanima, želimo da se borimo za budućnost. Crna Gora treba da zakopa jame podjela", poručio je on.

Prizivanje antifašističkih datuma otvara pitanje moguće reakcije klerofašističkih partnera Ure u vlasti, jer se Marku Kovačeviću može pričiniti da Dritan ne zakopava, nego otkopava "jame podjela"? Doduše, Dritan vazda može da im skreše u lice: ni vi vaše četništvo ne držite u hapsu, nego na kapi, preciznije šubari! Samo, to bi utrlo put suštinskom pitanju: s kojim pravom GP URA išta svoje vezuje za antifašističku tradiciju, dok je u savezu sa baštinicima zaključaka Kongresa četnika u selu Ba!? Sljedstveno politici Vlade u kojoj je potpredsjednik, Dritan je mogao zakazati svoj kongres 25. januara. Poštenije bi bilo prema prošlosti koja ga kobajagi ne zanima i primjerenije stvarnosti koju kreira upravo po instrukcijama Baške rezolucije.

Ni mimo Ade Bojane fenomeni poput politike GP URA nijesu, izgleda, najjasniji. Recimo, goste iz grupacije Zelenih u EP više zanima komfor ptica u ovdašnjim rezervatima, nego činjenica da cijela Crna Gora postaje stanište na kojem se, dok je URA na straži, množe klerofašisti? Stanovitoj Teri Rajnke i izvjesnom Tomasu Vajsu ornitološki momenat i simbolika Dritanove ruke pravde pred kojom trese "pola države", toliko su fascinantni da ne primjećuju kako bi taj ekstremitet trebalo da je o ramenu nekog pravosudnog čimbenika, a ne "malog Berije" koji izigrava Velikog inkvizitora. Nema, međutim, razloga za veliko čuđenje nad onim što su rekli Rajnke i Vajs, generalno bi se dometi političke platforme zelenih dali oivičiti pjesmuljkom "Livadica okolo jasenje"... Ko misli drugačije, neka pita Gudrun Štajnaker šta je više plaši: budućnost fendaka ili život sa fanovima Ratka Mladića?

Ipak, budimo pravedni prema strancima, što bi oni bili bolji poznavaoci Ure od domaćih gostiju na Trećem kongresu? Miodragu Lekiću se tako od Dritana koji je postao potpredsjednik Vlade bez inovjeraca, na osnovu dogovora u pravoslavnom manastiru, pričinio borac za "građansku i sekularnu državu", koji predvodi "emancipatorsku stranku". Što je cijelih nekoliko metara ispod hica Ervina Ibrahimovića. Novi predsjednik BS, nakon prilično odmjerenih poruka i ponuđene ruke saradnje na ispunjenju evropskih vrijednosti, počasti GP URA, komplimentom da je "branik i bastion" odbrane Crne Gore!?

Dakle, svako ko je mislio da je slogan "neće URA dati" super štos, vrhunska ironija, nek se zamisli pred činjenicom da ima onih koji ga shvataju ozbiljno. Ozbiljan rezultat u shvatanju politike kao kurtoazije ostvario je i gensek DPS-a Aleksandar Bogdanović, propustivši da umetne "napokon" u rečenicu kojom je iskazao nadu "da će djelovanje Ure biti u interesu i za dobrobit Crne Gore". A, da ga bog nije dao onako uviđavnog, mogao je barem zamoliti domaćine da oni, kad su već predali crnogorsko sakralno blago Srbiji, zamole gazde da ne pretvaraju u nužnike mjesta đe je stvarana istorija Crne Gore.

Summa summarum, URA može biti prezadovoljna Kongresom. Umjesto ocvalih autoriteta koji su abdicirali, dobila je infuziju svježe NVO krvi. I prema javnosti je tako poštenije, ionako je bilo previše foliranja distance između civilnih aktivista i politilčke stranke. Ostaje još da se jedan koncern preimenuje u stranačko glasilo i saglasje forme i stvarnosti postaće apsolutno. Gosti su se ponašali kao prosci u kući poželjne udavače, koju ne olajavaju čak ni Vučićevi tabloidi. E, sad, što svi znaju u kakvom je društvu nevjesta provela posljednju godinu, a ćute, nije bitno - dok ćute. A ćute, zato što svi računaju na neke kombinacije sa Urom. Svi čekaju, što bi rekao, specijalni gost Zdravko Krivokapić, "drugo poluvrijeme". Onaj "vremenski period" kako to voli reći naš unikatni premijer, kada će pasti odluka da li će Crna Gora "da ide ka Evropi ili da se vrati u devedesete godine"?

Reče to Zdravko milim delegatima Trećeg kongresa GP URA, gostima i polovini svoje vlade među njima, pa śede u službeni mercdes (majbah?) i ode, potajno priznajući sebi koliko mu je život bio ljepši 90-ih, dok je koristio taksi usluge Milete Pavićevića. Na šta Premijer misli kad pomene povratak u 90-te, da li je samokritičan ili nostalgičan, URA je imala vremena da spozna. Utisak je, na osnovu upadljivog odsustva ambasadora država EU na Adi Bojani, da su ekselencije spoznale Uru?