Bajdenov plan

Za Antenu M piše: Boško Crnojević

Nalazimo se u ključnom istorijskom trenutku. Na globalnom nivou vodi se borba između dva konkurentna uređenja društva i dva različita pogleda na čovjeka – demokratije u kojoj je čovjek slobodan i autokratije u kojoj služi: državi, naciji, vjeri ili vođi. Predsjednik Bajden uzdiže baklju nade, ukazujući da će dvadeset i prvi vijek biti presudan. Sloboda demokratije će pobijediti ili će njen sumrak dovesti novo vrijeme patnje i užasa.
Ovo nije dobro vrijeme za demokratiju. U toku je, kako stručna literatura kaže, talas nazadovanja demokratizacije. Oni koji mjere demokratiju u poenima, kao što su Fridom Haus (Freedom House), Ekonomist Intelidžens (EUI) ili V-dem, saglasni su da više zemalja prelazi iz kategorije demokratije u autokratiju nego obratno. Tanak je led na kojem moderan i slobodan svijet stoji. Stanje je alarmantno.

Nakon raspada Sovjetskog saveza i optimističnog naleta demokratizacije, autokratije su počele da jačaju. U Evropi, demokratija je i dalje rovita u nekim djelovima kontinenta, dok je u nekim zemljama diktatura vremenom samo jačala. Arapsko proljeće, koje je planiralo da svrgne arapske tiranine i uvede demokratiju, uspjelo je samo u Tunisu a izrodilo nekoliko „propalih država“, poput Sirije i Libije. Evropa je okružena neslobodnim zemljama spolja, dok je iznutra pod opsadom populista i evroskeptika, koji zagovaraju alternativne koncepte demokratije, veoma slične autokratiji. U svijetu, Meksiko, Mjanmar, Brazil i Indija, samo su neki od značajnih primjera ubrzane autokratizacije. Ko može zaustaviti ovaj proces?

SAD su i dalje temelj odbrane demokratije. Ruka Vašingtona potrebna je i Evropi i Aziji i Južnoj Americi. Svijet kakvog ga poznajemo, ili bolje rečeno u kakvom želimo da živimo - slobodni da govorimo, hodamo, agitujemo, i da živimo kako želimo do granice da naša sloboda ne ugrožava nečiju drugu slobodu - izgrađen je na viziji liberalizma kakvog su predsjednici Vilson i Ruzvelt afirmisali. To je filozofska osnova Zapada kao koncepta, koji sjedinjuje Ameriku i Evropu i koji počiva na vođstvu Vašingtona.

Kako je predsjednik Bajden rekao, demokratija je sloboda, a mnogi je i dalje željno iščekuju. Podrška Vašingtona demokratiji oscilirala je. Posebno za mandata predsjednika Trampa, Amerika je doživjela vrh podjela i polarizacije društva. Tramp je ugrozio povjerenje evropskih saveznika, ubacio sumnju u transatlantsko jedinstvo, započeo trgovinske ratove i nametnuo Americi ulogu negativca među njenim saveznicima i partnerima. U nekim od ključnih djelova svijeta, kao što su Bliski istok, ali i Zapadni Balkan, Amerika je igrala pasivnije nego inače.

Uprkos svemu, uloga Sjedinjenih Država i dalje je nezamjenjiva. Oni koji se bore za demokratiju u svojim društvima, često rizikujući sve, znaju ili vjeruju da će ih Amerika podržati. Amerika im čuva leđa. Da li je Bajden taj koga je svijet čekao i koji će napokon nastupiti onako kako očekuju ljudi željni slobode? Neće biti lako.
Rusija i Kina žele da kreiraju svijet po mjeri njihovih autokratskih modela. Ni jedna od sloboda na kojima se filozofija liberalizma zasniva nije dobrodošla. U Rusiji, izbori su obesmišljeni, a Rusi pretvoreni u masu obespravljenih građana koji sve lošije žive. Putinov režim opstaje na tehnikama ućutkivanja i ubijanja disidenata, represiji nad onima koji se drznu protestovati ali i sve kreativnijim načinima korišćenja interneta zarad stvaranja povoljne propagande.

Kina sistematski jača kontrolu nad svojim stanovništvom, programima poput društvenog kreditiranja – davanja poena svakom građaninu u svrhu njegove kategorizacije. Na veoma jeziv način,  kineska komunistička partija svrstava građane u kategorije ljudi sa više i manje prava, zavisno od etičnosti njihovog ponašanja i mjere poštovanja političkog autoriteta Partije. Kineske vlasti na svirep način etnički čiste Ksingjang, i prijete invazijom Tajvana. Ni jedna susjedna zemlja se ne osjeća sigurno i Amerika je njihov glavni saveznik.

Na globalnom planu, Rusija i Kina ne predstavljaju identičnu prijetnju demokratiji. Iako imaju isti cilj – rušenje svjetskog poretka koji je zasnovan na liberalizmu, Moskva i Peking imaju različite resurse. Ambiciozna Kina je ekonomski i vojno sve jača, dok je Rusija u ekonomskoj krizi iz koje će teško izaći pod teretom Zapadnih sankcija.  
Kina profitira od slabosti Zapada i kriza koje su ga pogodile. Finansijska kriza iz 2008. godine, koja je bacila Zapad na koljena, momenat je kada je Kina otpočela agresivnije da nastupa na svjetskoj sceni. To su najviše osjetili njeni susjedi. Trenutna kriza izazvana pandemijom virusa korona još je jedna potvrda da Peking želi da se afirmiše i izađe iz haosa kao pobjednik.

Bajden, koji je fokusiraniji na vanjsku politiku od Obame i zasigurno decidniji u namjeri da se suprotstavi autokratizaciji svijeta od Trampa, može da mobiliše Zapad mnogo više od svojih prethodnika. Već se uveliko govori o Bajdenovoj doktrini. On želi najprije učvrstiti demokratiju u samom Zapadu, a to znači kod kuće i u Evropi. Jače veze sa saveznicima prioritet su njegove vanjske politike. On će podržati proces jačanja Evropske unije iznutra, kroz reviziju Povelja iz koje EU treba da izađe sa obimnijim i snažnijim ingerencijama. On će gurati članice EU da pokažu zube Kini.

Bajdenu će trebati jaki saveznici u Evropi a i šire. Jaka i koordinisana koalicija demokratija može dati konačan odgovor autokratiji. Međutim, Makronova politička budućnost je pod sjenkom jačanja desnice i poraza njegove partije na regionalnim izborima u Francuskoj. Sa druge strane, Bajden će morati da ubijedi Njemačku da bude konzistentniji partner u globalnom okršaju sa Kinom i Rusijom.

Iako na periferiji događaja, Zapadni Balkan iščekuje da ga obasja svjetlost koju Bajdenova Amerika širi svijetom. To znači riješiti Bosnu, zatvoriti kosovsko poglavlje i vratiti Srbiju na put demokratizacije. To takođe znači zaštititi ona društva koja su napravila pomake u demokratizaciji kao što je Crna Gora. Bajden će snažnije podržati proces evropeizacije kao oprobanog načina da se post-komunistička društva transformišu u liberalne demokratije.
Jesmo li mi na Balkanu svjesni ove titanske bitke koja se vodi u svijetu? Postoje li lideri koji se plaše sprovođenja Bajdenovog plana? Trebalo bi da budu zabrinuti oni koji žele etnički čiste države, promjene granica i oni kojima su određene nacije i vjere nepoželjne. Neka se plaše negatori genocida i drugih zločina, i propagatori fašizma. Bajdenov plan će osujetiti ideju objedinjenja srpstva i stvaranja velike srpske države na uštrb drugih nacija. Ta ideja, nekada kao Velika Srbija a danas „Srpski svet“, doživjeće svoj konačni poraz.

Bajdenov plan mora brzo biti sproveden. Čitav Slobodni svijet mora se mobilisati i stati u odbranu vrijednosti demokratije. Evropska unija i njene vodeće članice moraće glasnije i decidnije da se suprotstave sunovratu demokratije, posebno na Balkanu. Konačna pobjeda zavisiće ne samo od Bajdena već i od svih drugih koji su spremni da brane slobodu.