Poniženje i diskriminacija Crnogorske pravoslavne crkve!

Piše: Miodrag Živković (preuzeto sa Fejsbuk profila) 

Sinoćnja ceremonija povodom dodjele Trinajestojulske nagrade je bila slika naše tužne i sumorne stvarnosti.

Kada ovo kažem, ne mislim na dobitnike, jer je na moje iznenađenje, nagrada došla u prave ruke. Ne mislim ni na govore premijera i predsjednika parlamenta, jer ih nijesam ni slušao. Mislim na novoustanovljeni protokol i praksu u kojem je mitropolit crkve Srbije Joanikije, gotovo kraljevski, bio centralna ličnost proslave.

Njegovo sjedanje u prvom redu, na centralnom mjestu, je poruka nove vlasti koja, najblaže rečeno zabrinjava. To je jasna poruka, koju i kakvu ulogu u crnogorskom društvu i državi, treba da ima crkva Srbije.

Ako znamo...

- Da su upravo toj "svojoj" crkvi, izmijenjenim Zakonom o slobodi vejroispovijesti, legalizovali svu prethodno opljačkanu imovinu od države Crne Gore i Crnogorske pravoslavne crkve, dajući joj status "dražave u državi" ili status još veći i jači od same države i
- Ako znamo da u čl. 11. Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama Republike Srbije jasno stoji, da SPC ima isključivi zadatak, ..." OBLIKOVANJA, OČUVANJA I RAZVIJANJA IDENTITETA SRPSKOG NARODA", ne moramo valjda više sumnjati kakvo društvo i kakvu Crnu Goru zamišljaju i žele naši novi "oslobodioci.

Više je nego jasno, da je namjera ove i ovakve vlasti da omogući i stvori još bolje uslove crkvi Srbije, da nastavi tamo gdje je stao pokojni Amfilohije, da posrbljuje Crnogorce do njihovog nestanka, kada će im i država biti suvišna i nepotrebna.

Zato su sinoć na proslavi bili osim mitropolita Srbije i Reis islamske zajednice i biskupi katoličke crkve i vjerski poglavar Jevrejske zajednice u CG.

Nije bio samo predstavnik i vladika Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo koji predstavlja zavidan broj vjerujućih Crnogoraca.

Znajući dobro da je Crnogorska pravoslavna crkva od svog osnivača Ivana Crnojevića do svog ukidanja 1918. godine, srpskom okupacijom Crne Gore, bila najveći čuvar Crnogorskog identiteta, istorijskih i slobodarskih sjećanja naših predaka, kulture, jezika, sakralnog blaga i baštine Crnogorskog naroda i svega onoga što nas čini narodom, nije čudno ni upitno koje su namjere naših novih vlastodržaca.

Istini za volju, ni bivša vlast se "nije ubila i pretrgla" da obezbijedi mjesto i ulogu Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, kakvu zaslužuje.

Sve se svodilo i to samo posljednjih godina na protokolarne susrete u mjeri koliko je to vrhuški na vlasti odgovaralo.

Po zadnjim ispitivanjima javnog mjenja, sasvim očekivano raste povjerenje građana u CPC i ona danas po tim ispitivanjima okuplja više vjernika od ostalih vjesrkih zajednica zajedno (Islamske, Katoličke i Jevrejske).

Njeno izopštavanje iz javnog života i donesenih zakona je, nakon što joj je opljačkana imovina, trasiranje puta nestanka, poniženje i diskriminacija svakog vjerujućeg Crnogorca i poštovaoca te crkve.

I pored ovako diskriminatorskog odnosa, kojeg ima od svoje obnove (1993.g.), CPC živi i okuplja oko sebe svoje vjernike i Crnogorske patriote koji iznad svega vole i poštuju svoju zemlju, za razliku od većine vjernika crkve Srbije koji bi je satrli kada bi im se moglo.

Diskriminisana i bez imovine u XXI vijeku sa svojim vjernicima bitiše i moli se bogu pod otvorenim nebom, skrušeno i tužno posmatrajući tuđinsku crkvu koja uživa u njihovim, opljačkanim i okupacijom stečenim hramovima.

Ovako neizdžljiv odnos ne može i ne smije trajati. Građanska i sekularna država koja želi biti član evropske zajednice država i naroda ne smije diskriminisati i ponižavati značajan broj svojih građana, koliko god to ove vlasti, želi i hoće.

Crnogorska pravoslavna crkva i njeni vjernici moraju u državi i društvu imati mjesto i ulogu koju zaslužuju. Nepravde prema ovoj crkvi, svaka buduća vlast mora odmah ispraviti i zaustaviti ovu neviđenu diskriminaciju, ne samo crkve, nego i domicilnog naroda koji joj je i omogućio obnovu državnosti.

Iako sam agnostik, poštovat ću i podržavati CPC.

To će raditi i moje potomstvo i potomstva svih nas koji neizmjerno volimo svoju zemlju. Samo tako ćemo sačuvati svoj identitet koji žele da ugase i sa njim i sva naša slobodarska istorijska sjećanja.

Moramo jače i snažnije dići glas protiv DISKRIMINACIJE I PONIŽENJA CPC i njenih vjernika, boreći se bez prestanka za njen status u društvu i državi. Ovakvom borbom ćemo u zonu normalnog i zakonitog, dovesti i okupatorsku crkvu u CG, koja sve radi na našem nestajanju.

Nema predaje!