Panika Alekse Bečića

Za Antenu M piše: Dr. Srđa Pavlović

...
"Lažem, mažem, i kunem se krivo,
obećavam što biti ne može,
i prodajem ljeto iz mješine".
...

Istini za volju, reći da zločini počinjeni u SFRJ tokom 1990-tih imaju i nacionalnost i vjeru, kao sto je to uradila bivša ambasadorka Kosova u SAD-u, je nepotpuni opis tadašnje situacije. Ono što je morala dodati jeste da osim vjere i nacije, zločini i zločinci imaju ime i prezime, te da ova karakterizacija važi za sve nacionalne i vjerske okvire.

Ovo su činjenice koje mogu osporiti samo politički oportunisti i moralne ništice, koje prestavljaju hodajuću prazninu, kakvu god kravatu nosili.

Kada su u pitanju genocid u Srebrenici i Bosni, kao i pokolji civilnog stanovnistva na Kosovu, napor ka indivualizaciji krivice je patetičan u onoj mjeri u kojoj taj napor predstavlja nametanje još jedne laži iz pozicije izvršne i zakonodavne vlasti u Crnoj Gori. Presude međunarodnih pravnih tijela (u koje se i formalno zaklinju novi osvježivači zraka u Crnoj Gori) su jasno i decidno uokvirile sistemsku prirodu zločina iz 1990-tih, kao i njihove nacionalističke i vjerske potke.

Aleksa Bečić, Dritan Abazović, i ostali politički prašinari nemaju hrabrosti (ni interesa) da se suoče s istinom o bliskoj proslošti i aktivnostima politikih i vjerskih grupacija i institucija koje su ih, de facto, dovele na vlast. Oni ne mogu da izuste ni jedno slovo o sistemskom zločinu. Da je sreće i pameti, ovo bi bila najznačajnija mjera njihove sposobnosti da vode državu Crnu Goru. No, pošto se stiče utisak da u Crnoj Gori nema ni sreće ni pameti, ovaj dvojac bez kormilara moze da mešetari kako im se ćefne.

Ipak, njihovo mešetarenje je posuto strahom od istine i brigom za sopstvenu političku pozadinu. Zato se svaka njihova reakcija na pitanje odgovornosti za genocid u Srebrenici i Bosni, i za krvavi Miloševicev aparthejd na Kosovu, svede na arogantno (i panično) pljuvanje po kritičarima.

Podsjetiću ih da su, prije nego sto bi se otisnuli na svoju "osvetničku" misiju, pravoslavni vitezovi - ubojice svoje krvave namjere uokviravali ideologijom nacionalnog jedinstva kojom su ih hranili njihovi nacionalni politički lideri. Slijedeći čin prije krvoprolića su vrlo često bile ceremonije primanja blagoslova od popova, uključujući i vrhovne crkvene vjerodostonike, kako bi ovi "osvetnici" dobili indulgencije i unaprijed oprali i svoje kame, i svoju savjest.
Ovo su samo neki od elemenata sistemskog zločina koji se desio u Bosni i na Kosovu. Zločine (uključujući i genocid) su počinili neki Srbi, sa znanjem mnogih Srba, i u ime svih Srba.

U Crnoj Gori ce istinski osvježiti tek kada političari s liderskim ambicijama budu prepoznali ove grozomorne činjenice i javno se odredili prema njiima znajući da takvo određivanje nema veze s bolesnom tezom o genocidnim narodima, već da predstavlja suočavanje s istinom. Do tada, ostaje da Crnom Gorom upravljaju poslovični najgori đaci.