Za Antenu M piše: Boris Đurović
Svaka iole zdrava politička struja zapitala bi se zbog čega joj se upućuje sijaset negativnih komentara, kako kroz tekstove kolumnista, tako i kroz čaršijska ćakulanja. (Da ne navodimo kritike sa evropskih adresa)
Međutim, novi predstavnici, puni zadnjih namjera, u maniru krivca kojeg niko ne kontroliše, izbjegavaju da se suoče s crnogorskom stranom istine. Nego, u tom slučaju, po automatizmu bi se razbile njihove ideje koje možemo uporediti s Don Kihotovim šljemom što ga napravi i testira, pa šljem puca u hiljadu komada, te ga on opet napravi, ali ga ovaj put ne testira, već vjeruje da će mu pružiti neophodnu zaštititu za vrijeme čuvenih pustolovina.
Dakle, činjenica je da novooslobodioci stoje na staklenim nogama, pa s pozitivističkog stanovišta lako možemo predviđeti političku sudbinu rogatih apostola, koji, moramo priznati, nijesu krivi što su se našli tu đe jesu. Ko je kriv? Ovo pitanje zahtijeva ozbiljnu analizu političkih okolnosti, ali uzmimo samo pretpostavljene rezultate analize i tim rezultatima pridodajmo ulogu Srpske crkve, koja je prepoznatljiva po mnogo čemu onostranom – možda onda i dokučimo ideju u koga bi trebalo uperiti prstom, ukoliko se URA ne zatekne blizu, pa nam taj isti prst i polomi, jer kako je krenulo… razumjeli ste.
Postizborna euforija prosrpskih partija od kojih je sačinjena nova vlast, doprinijela je njihovom kolektivnom zamjeranju crnogorskom identitetu, pa su vrući i nadasve neiskusni, počeli da drmaju državne i nacionalne vrijednosti, pritom ne shvatajući da sebe guraju još dublje od političkog dna iz kojeg su isplivali metodom naduvavanja.
Ta ista euforija zabrinula je zdravo crnogorsko tkivo, a i kako ne bi, kad smo naizgled bili prepušteni sebi samima na političkoj ledini, no i pored toga uspjeli smo da pokažemo zube, pritom oskudijevajući u medijskoj podršci, kao i podršci određenih pojedinaca i NVO sektora. Međutim, svaka, po karmičkom djelovanju, loša, četništvom obojena, namjera, proizvede zid koji ne dozvoljava apsolutnu integraciju prosrpskih ideja, čak naprotiv – sputava ih u najvećoj mogućoj mjeri.
Oni koji su sagradili taj zid, itekako su prepoznatljivi po patriotskim manirima koji podrazumijevaju poturanje leđa i to bez pseudonima, pritom ne očekujući ništa za uzvrat, osim da Crna Gora nikad ne skrene sa svog kursa koji je sinonim za multietničke i građanske vrijednosti. Sva ta mala procrnogorska dejstva, ispostavilo se da su bila i velika i značajna jer su imala efekat kapisle, a rezultat tih dejstava je opšta pometnja među koalicionim partnerima, što ih vodi do potpunog rasparčavanja po modelu već pomenutog Kihotovog Šljema.
Kako tekst privodimo kraju, neophodno je ponoviti konstataciju s početka: Svaka, iole, zdrava politička struja zapitala bi se zbog čega joj se upućuje sijaset negativnih komentara, kako kroz tekstove kolumnista, tako i kroz čaršijska ćakulanja. Dakle, gospodo, zapitajte se zašto… Nijeste valjda umislili da smo svi mi produžena ruka DPS-a?! Nijeste valjda umislili da mi stojimo na pogrešnoj strani?! Nijeste valjda umislili da smo svi mi ludi?!
Da je vječna!
Simo
Odlican........5