Bursać: Smrad srpskog sveta u njegova četiri zida!

Piše: Dragan Bursać

Velika je sreća što je Srbija danas šaka jada, prije svega u vojnom smislu jer bi sa idejama kojih se držao Milan Nedić, ozbiljno remetila živote ljudi na Balkanu. Po ko zna koji put!

Nedićevim stazama SveSrbije

A to su ideje “Velike Srbije“, ili kako je Nedić, prekovremeni nacistički radnik, govorio „SveSrbija“ ili kako je danas jastrebovi bezumlja krste u “Srpski svet“. 

Najnoviji ispad, šta ispad, nacionalističko verbalno orgijanje srbijanskog ministra policije Aleksandra Vulina, iznova podsjeća koliko se stvari mogu radikalizovati u sekundi, ukoliko se samo malo zažmiri na mitsku i nesrećnu ideju stvaranja srpskog sveta. 

“Zadatak ove generacije političara jeste stvaranje ‘srpskog sveta’, odnosno da objedini Srbe gde god oni budu živeli”, kazuje Aleksandar Vulin na skupu obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista, kome je prisustvovao i predsjednik SNS-a i Srbije, glavni Demijurg, Aleksandar Vučić.

Eto, tako vam je to u zemlji u kojoj nije sprovedena ni denacifikacija ni lustracija. Tako vam je to u zemlji u kojoj su „Škorpioni“, bili na državnom kruhu, pa su sa pozicije stalno zaposelnih “administrativaca“ ubijali djecu po Bosni i Hercegovini i nakon toga nekažnjeno dilali VHS kasete sa strašnim snuff sadržajem. Tako vam je to u zemlji u kojoj partija Slobodana Miloševića slavi ulazak u četvrtu deceniju svog uspješnog postojanja i ništenja svega ljudskog i to kao vladajući koalicioni partner Vučićev.

Tako vam je to u zemlji u kojoj makar 80 odsto opozicije zapravo predstavlja radikalniju verziju svega onoga što opskurna vlast misli i radi. Tako vam je to u zemlji u kojoj se rasizam prema drugom i drugačijem uznio do neslućenih razmjera, u zemlji u kojoj su “šiptar“ i “balija“ već 30 godina oficijelni izrazi za niža bića, u zemlji koja neće da zna za svoju nacističku prošlost, dok u isto vrijeme brižljivo čuva tekovine Milana Nedića, Dimtrija Ljotića, slavi Dražu Mihailovića i sa sieg heil pozdravlja Ratka Mladića, zajedno sa izvršnim i ideološkim izvođačima genocida u Bosni.

Ma, bilo bi pravo čudo da se nije pojavila epizoda sa Srpskim svetom!

Srpski zoološki svet, od Mandića do Dodika

I onda Vučić po ko zna koji put pušta svoje nakaradne harlekine da progovaraju, navodno iz svojih usta, dok se on bavi trbuhozborstvom zla. A ti harlekini ne moraju čak ni čekati šefov zvižduk, sami se javljaju. 

Ideja o srpskom svetu, namah se svidjela Andriji Mandiću, lideru crnogorskog DF-a, iste one partije koja je na krilima SPC-a i nesrećne URE izvela četničku kontrarevoluciju u Crnoj Gori. Mandić je kazao da se u istoj uveliko radi na “ostvarenju srpskog sveta: 

“Srbi iz Crne Gore, Srbi iz Republike Srpske, Srbi iz Makedonije, te granice koje postoje među nama da ne postoje u njihovim glavama, a onda ćemo bolje sarađivati, bićemo bliži jedni drugima, na kraju jedan smo narod“ – glorifikantno kazuje Mandić.

Dodik, sa zapada, već odavno postupa po nalozima beogradskih arhitekata. Verbalno se iživljava na tabutima ubijenih u srebreničkom genocidu, svaki sekund se bori da uništi zemlju čiji je predsjedavajući Predsjedništa i, na koncu, on je taj koji i rukama i nogama burgija ne bi li se svi Srbi đuture priključili kakvoj ruskoj gubernijici. Za cijenu (ikone) ne pitaj!

Srpski svet, vampir među idejama

Ali, zašto je bilo neophodno preimenovati ideju o velikoj Srbiji u ideju o srpskom svetu?

Pa zato što je ideja velike Srbije, ideja bezumlja, genocida, krvi i tla, konačno poražena u NATO bombardovanju Miloševićeve Srbije.

I taman, kad smo svi pomislili da je narečena ideja koja je uništavala balkanske narode, na koncu i srpski narod, pokopana za vječnost, ona se vampirski vratila u svom antisjaju, ona se reinkarnirala u mračnjaštvu supismenih generacija, u zadriglim šarlatanima koji vode Srbiju i njene izmaštane dominione…

Ta ideja srpskog sveta, živi kao bubreg u loju u TV kućama koje postoje jedino i isključivo kako bi gebelsovštinama napasale gladni i sluđeni narod, ona živi u povijesnim knjigama koje su odavno ubile povijest, pa postavile četnike uz rame partizanima, dok Srbiju pokušavaju da vrate na Nedićev nacistički kurs, ta ideja živi u ljubiteljima Ratka Mladića i inih presuđenih ratnih zločinaca, u svakoj rečenici revizoniste i mističara, ta ideja je danas življa nego ikad u svojoj povijesti. 

Srpski svet, nacionalizam za djecu digitalnog doba

U neobaveznom razgovoru, crnogorski pisac i kolumnista Andrej Nikolaidis mi je kazao kako je ideja srpskog sveta zapravo odličan marketniški potez tih stratega u Beogradu, koji jedno te isto velikosrpstvo dižu semantički i semiotički na način da ono bude razumljivo i prihvatljivo djeci digitalnog doba. Također, mnogo je opasnija, jer na jedan hibridni način mobiliše daleko više ljudi od analogne ideje velike Srbije.

Pa se tako, nekad uz Šešeljevo pivo i Vučića kao nosača gajbi, a povremenog izletnika ponad granatiranog Sarajeva, velikosrpstvo transformiše u srpski svet, digitalnu ideju, koja je navijek ista, samo sad podrazumijeva umjesto granata meku silu, malo geostrategije, poslovičnu “ugroženost Srba“ i poneku budalu u politici koja odistinski vjeruje da će četnici uraditi nešto dobro.

A ti ljudi su u Republici Srpskoj politički mejnstrim tri decenije i ti i takvi ljudi su došli na vlast u Crnoj Gori. Pogledati pod Mandić i Dodik!

Na koncu, ko želi srpski svet, srpski svet mu u kući bio. To je strašno i mnogo surovije od bilo kog rata. Ni najvećem srpskom nacionalisti ne mogu poželjeti tako nešto. Neka ga u njegova četiri zida, mada žao mi je i Srbije i pripadajućeg naroda, ako joj je srpski svet glavna tapeta na tim zidovima.