Zašto smo Crnogorci

Piše: Veselin Veljović

Crna Gora je stara balkanska i evropska država, čija je državnost mnogo starija od sadašnjeg imena moderne crnogorske države. Crnogorci su dio južnoslovenskih naroda, a milenijumsko trajanje i postojanje svjedoče tri najznačajnija državna perioda Duklje, Zete i Crne Gore sa dinastijama Vojislavljevića, Balšića, Crnojevića i Petrovića.

MILENIJUMSK A VERTIKALA

Državne granice su se mijenjale, kao i nazivi naroda od Dukljana do Crnogoraca. Duklja se prvi put pominje još u dalekom VII vijeku u vizantijskim dokumentima, a preciznije u X vijeku u Ljetopisu popa Dukljanina u periodu Svetog Vladimira i Bodina Dukljanskog.

Vladari Zete u XIV i XV vijeku imaju titulu „gospodara Zete”, a krajem XV vijeka Zeta mijenja naziv u Crna Gora kako se pominje u Povelji Ivana Crnojevića. Istorijska milenijumska vertikala crnogorske države obuhvata periode: države Duklje do kraja XII vijeka, period okupacije srpske dinastije Nemanjića do polovine XIV vijeka, zetske države do polovine XV vijeka, perioda osmanske okupacije do kraja XVII vijeka i crnogorske države od kraja XVII vijeka pa do nasilne okupacije crnogorske države i ukidanja Crnogorske pravoslavne crkve uz prisajedinjenje Srbiji i Kraljevini SHS.

Crnogorci su kao narod ponosni na svoju državnost i slobodarsku prošlost, uz crnogorsko čojstvo koje je, možda kao nigdje u regionu, imalo posebnu znamenitost i vrijednost. Ponosni na grad Balšića, slavnu Zetu i pismo Crnojevića crnogorski identitet je nastajao, mijenjao se, trajao i ratovao u odbrani slobode kao ideala u očuvanju crnogorske posebnosti, nacionalnog identiteta, vjerskog integriteta, autohtonosti i nezavisnosti.

Danas u vremenu nasilne krađe, nasrtaja i pokušaja prekrajanja crnogorske istorije moramo pokazati hrabrost, postojanost i odlučnost da zaštitimo i sačuvamo svoje nacionalne i civilizacijske vrijednosti.

Daleka bitka na Tuđemilima 1042. godine ne zaslužuje zaborav, baš kao ni bitke na Carevom Lazu, Martinićima, Krusima, Grahovcu i Vučijem Dolu, kao dio pobjedničke epopeje crnogorske vojske. Zar imamo pravo da zaboravimo na Berlinski kongres 18 78. godine i međunarodno priznanje crnogorske države?

VITEŠKI PRIMJERI

Crnogorski stvaraoci su dali nemjerljiv doprinos evropskoj kulturi u djelima Ljetopisa popa Dukljanina u Miroslavljevom jevanđelju, prvoštampanom spisu Oktoiha kao i stvaralaštvu Marka Miljanova, Svetog Petra Cetinjskog, Petra II Petrovića Njegoša i mnogih drugih iz plejade crnogorskih stvaralaca.

Djela Valtazara Bogišića su snažan doprinos razvoju crnogorske i evropske pravne baštine.

Crnogorske majke i sestre nijesu odvodili da služe u haremima tuđih dvorova. Zar smijemo zaboraviti „bratske” srpske okupacije Nemanjića i Karađorđevića i nevine žrtve srpske okupatorske vojske koje oslikavaju hiljade nevino stradalih crnogorskih žrtava i zapaljenih crnogorskih ognjišta, pa da nije ništa drugo no nevino spaljene porodice Zvicer i mnogih drugih stradalnika „bijelog terora” i bratske ruke.

Kako zaboraviti božične ustanike i žrtve iz medovske luke? Bitka na Mojkovcu je istorijski primjer stradalaštva, rodoljublja i požrtvovanosti, kada crnogorski vojnik pruži ruku spasa bratskoj srpskoj vojsci, na ponos sebi, ali i na sramotu Srbiji narednih godina.

Trinaestojulski ustanak je najsjajnija stranica crnogorske istorije koja je zadivila svijet i porobljenu Evropu kao ideal borbe i otpora fašizmu i domaćim izdajnicima. Junaštvo i stradanje crnogorskog naroda i doprinos tekovinama borbe protiv fašizma snažnim antifašističkim slobodarskim pokretom, dio su crnogorskog nacionalnog koda kao trajna civilizacijska vrijednost.

Crnogorsko slobodarstvo oslikava prkosni osmijeh Ljuba Čupića čiji je pogled prezira okupatorima obišao svijet. Patnja i očaj junaka sa Breze i kolašinskog zatvora, ali i mnogih drugih s ratišta podstiču da kulturom sjećanja žrtve sačuvamo od zaborava i o njima s pijetetom govorimo.

NJEGOVANJE KULTURE SJEĆANJA

Saradnja sa okupatorom sveštenika SPC Joanikija Lipovca i zvjerstva nad nedužnim narodom koljača i zločinaca popova Mace Vukojičića i Obrada Šiljka koje danas SPC proglašava za svece i ikone srpskog pravoslavlja, jasno pokazuje koje vrijednosti takve strukture baštine.

Nemamo pravo zaboraviti zločine četničkih komandanata Baja Stanišića, Pavla Đurišića i drugih ratnih zločinaca poput Draže Mihailovića i izbjegličke vlade iz Londona u saradnji sa okupatorima, koji su i danas duhovni uzori pojedinim necrnogorskim i negrađanskim političkim i duhovno -vjerskim projektima.

Borci sa Ljubinog groba, bitaka na Sutjesci i Neretvi ispisali su stranice za ponos maloj, ali istorijski velikoj crnogorskoj naciji.

Crnogorci smo i zbog toga što nijesmo ubijali svoje gospodare i državnike. Crnogorska vojska nikada nije učinila genocide ili zločine koji osuđuje moderna evropska istorija. Crnogorska vojska nije imala genocidne komandante ni državne tvorevine nastale na genocidu i zločinima. Zaboravlja se da je crnogorski komandant Peko Dapčević rukovodio operacijama za oslobađanje Beograda i Jugoslavije od okupatora.

Crnogorci smo i zbog toga što ne krademo ničiju crkvu i državnu istoriju u nedostatku vlastite, da bi sebe prikazali kao „epski narod” i zbog toga što ne služimo tuđim interesima i ne potkopavamo i urušavamo vlastitu državnu kuću.

Crnogorci nemaju primitivni nacionalizam utemeljen u ideološkoj hegemoniji nacionalističkih državnih politika i pokreta. Ne tražimo tuđe, ali s ponosom čuvamo svoje.

Crnogorska građanska država je regionalna i evropska vrijednost svih svojih različitosti i posebnosti koje nas dodatno zbližavaju. Sačuvajmo Crnu Goru od aveti mržnje i nacionalizma i od posrbljavanja koje sprovode SPC i srpska osvajačka politika. Slavni srpski narod ne misli kao njihovi izopačeni lideri.

Sačuvajmo crnogorsku državu, jezik i kulturu sada kada ih aktuelna prosrpska politika Vlade i državnih institucija pokušava uniziti naočigled domaće i međunarodne javnosti.

Vrijedi pamćenja i ponosa majska noć crnogorskog referenduma i obnavljanje nezavisnosti poslije gotovo jednog vijeka. Učinili smo nezavisnom i Srbiju kao susjednu državu, koja se sa našom nezavisnošću i suverenitetom nikada nije pomirila.

U susret najavljenom popisu, pokrenute su aveti gebelsovsko-šešeljevske politike i medijskog mraka u novom pohodu na Crnu Goru. U tom naletu će se u službu politike upregnuti prljavi novac, kriminal i medijski otpad, kao i sva raspoloživa sredstva da crnogorsku državu ponovo zgaze i ponize.

Vučićeva kleronacionalistička politika, Vulinove fašisoiđne ideje i povampireno četništvo SPC moraju kod svih nas razviti hrabrost, odlučnost i inat da ih u tom naumu spriječimo. Zato smo ponosni Crnogorci sa slavnom istorijom i tradicijom, ali i modernom građanskom državom svih koji je vole i poštuju. Zato i jesmo tu gdje jesmo da je sačuvamo od ambisa i ponora zbog generacija koje dolaze i naše zajedničke evropske budućnosti.