Podlovćenski vodozemac i crnogorski slabokičmenjaci

Za Antenu M piše: dr Nenad Perov Popović, Frankfurt na Majni

Da odagnam strijepnje i turobne misli koje ovih dana more mene i sigurno svakog dobronamjernog građanina  Crne Gore u matici i iseljeništvu, zbog infantilnne sebičnosti prvosvještenika filijale Crkve Srbije na Cetinju, uzimam da čitam tekst Boža Proročića o podlovćenskom selu Kolozunju.

Rado čitam ove tekstove o turnejama Boža i njegove saradnice Ane Uskoković koji obilaze Lovćen i njegove padine i pričaju nam o flori i fauni, ali i o istoriji i ljudima toga kraja.

U pojilu pored sela naiđoše Božo i Ana na primjerak vodozemca tzv. žutotrbog mukača (lat. Bombina variegata) za kojeg rekoše njih dvoje, CITIRAM: "Uzimamo primjerak u ruku, ali prirodni odbrambeni mehanizam ovog vodozemca je da se napravi mrtvim i da ostane ukočen sto je specifičnost ove vrste."

Ovim je efekat Božovog teksta na skretanje mojih turobnih misli sa crnogorske stvarnosti bio u djeliću sekunde uništen i ja sam bio nažalost ponovo u njoj.

Kako se to desilo? Tako što ponašanje ovih primitivnih životinjica u potpunosti odgovara ponašanju sudija Ustavnog suda CG. Otkako im je postavljeno pitanje o ustavnosti novog Zakona o slobodi vjeroispovijesti donijetog od trenutne minimalne neočetničke većine u crnogorskom parlamentu, oni oponašaju ove vodozemce i prave se mrtvi.

To čine već osmi mjesec na crn obraz njima lično i potomstvu im, jer kako je poznato u crnogorskom drustvu sramota traje bar tri koljena, dok se ne zaboravi ili je neko od potomaka ne opere.

Još jedna vrsta u crnogorskom biodiverzitetu se ponaša skoro pa identično pomenutim Ustavnim sudijama. To su akademici CANU.

Oni su brojem jača skupina od Ustavnih sudaca i tu imamo nesto složeniju situaciju. Zajedničko im je to da ne progovaraju na potiranje crnogorske države i njenih tekovina kao sto su antifašizam, građansko društvo, etnička i vjerska tolerancija.

Njima ne pada na pamet da dignu glas u zaštitu temelja države koja ih je za svoje akademike izabrala.

Jedan manji dio njih poput Lakića i Đurovića ćuti i spava snom pravednika, jer misle da su oposlili ono za što se decenijama zalažu, a to je da Crne Gore nestane i neka spavaju, zamiritali su ga.

Veći dio naših akademika ćuti u strahu da im neočetnici nekim marifetlukom ne ukinu mjesečnu apanažu koja, kažu ljudi, i nije tako mala.

Jedino im se u javnosti pojavljuje poslovični predsjednik CANU g. Vukčević, inače minimum koautor i agilni promoter epohalne gluposti poznate pod imenom "ustavni patriotizam".

On u ovom osjetljivom momentu za crnogorsko društvo, upravo prije odlučujućeg momenta u odbrani crnogorskog identiteta, prodaje Krivokapiću ćutanje Akademije, a zauzvrat dobija dalje finansiranje zgrade CANU.

Pa zašto ne bi Premijer častio najveće mozgove nacije koji ne progovaraju nijedne, utonuli u najveće dubine nove i njima najprofitabilnije naučne grane, ćutologije, a i slušaju ga bolje nego neki njegovi ministri?

Opet se vraćam onoj životinjici na koju je naišao Božo Proročić na padinama Lovćena. Ona je, biološki gledano, kičmenjak. ali je i blizu beskičmenjacima, tako da je njena kičmica vrlo gracilna.  Ovaj vodozemac kičmu ipak ima i u odnosu na kičme Homo sapiensa iz CANU, vodozemčeva je simbolički jaka kao onaj debeli i masivni stub koji drži podgorički most Millenium.

Iz ovog mojeg doživljaja crnogorskih akademika izdvajam časne izuzetke: Vukića Pulevića, Zuvdiju Hodžića, Slobodana Backovića i Branka Baletića i, da ne griješim dušu, možda jednog ili dva čiji je moguci javni bunt protiv neočetničke Vlade ostao nepoznat.

Pred 5. septembar, odlučnu odbranu Cetinja i slobodarske Crne Gore, crnogorski građani, dostojni potomci božićnih ustanika i ustanika 13. jula, boraca na Vučjem dolu i Grahovcu, dovikuju na putu na Cetinje jedan drugome: Vakat je!

A vama, akademici CANU i sudije Ustavnog suda, vakat je definitivno prošao.

Nek je vječna Crna Gora i sramota vaša!