Dan skuplji vijeka

Za Antenu M piše: Boško Crnojević

Crna Gora je pod opsadom. Njeni neprijatelji računaju da će ustoličenjem novog mitropolita Crkve Srbije, još jednog u nizu popova za koje Crnogorci ne postoje, niti crnogorski jezik i crkva, završiti sa Crnom Gorom. Operacija koja je počela 30. avgusta 2020. godine, lažno predstavljena kao oslobođenje, ulazi u svoje finale. Crnogorci, prisiljeni da brane svoj dom, svoju čast i identitet, spremaju se za odbranu Crne Gore. Njihovi geni, koji pamte herojske bitke, ogromne žrtve, i snove o slobodi njihovih predaka, ne daju im da mirno, pognute glave, prihvate lance u koje ih „miroljubivo“ gura Crkva Srbije.

To je ona ista crkva koja je vodila glavnu riječ u krvavoj balkanskoj krčmi devedesetih godina, kada nije pozivala na mir, na suprotstavljanje ludosti rata koji je odnio mnoge živote, već je vapila za Velikom Srbijom. Ta ista Crkva nikada nije priznala nepočinstva koja su Srbi počinili inspirisani riječima njenih vladika. Nikada nije tražila oprost. Njena religija nije hrišćanstvo. Za Hrista oni, očigledno, ne znaju jer se o svaku njegovu zapovjest oglušavaju. Oni su samo plemenska crkva, čija je misija da porobi Crnu Goru.

Nije Crkva sama u ovom naumu. Računa na srpsku plemensku državu, predsjednika Vučića koji pred svijetom otvara Balkan i uči nas kako da sarađujemo, dok ispod stola kuje pakleni plan zaustavljanja Balkana na putu ka EU. Država Srbija i njena plemenska crkva danas su, nažalost, najveći neprijatelji napretka regiona, emancipacije, koje počinju prihvatanjem gorke istine da je Srbija srušila Jugoslaviju i skrivila hiljade mrtvih. Da je Srebrenica genocid. Da nije čitav svijet protiv Srba, već su Srbi, zatrovani mržnjom, protiv svih ostalih.

Oni nisu zadovoljni kako rade izvođači njihovih ideja u Crnoj Gori. Srbija je nezadovoljna iako je nova Vlada eksperata sačinjena umnogome od Srba, koji vode ključne resore za identitet nacije, poput prosvjete i kulture. Stidljivo i tiho, crnogorski ministri i premijer ponekad odgovore na odvratne uvrede koje stižu iz Beograda, da neće dozvoliti nikome da ponižava Crnu Goru. To kažu dok je Crna Gora na koljenima. Međutim, ne treba Srbiji Srbin na čelu ANB-a, Policije, Vojske ili nekog ministarstva. Ne treba Srbiji ni da Srbin bude gradonačelnik, predsjednik Vlade ili države Crne Gore. Srbiji treba Crna Gora, ucijelo. U jednom zalogaju. Srbija želi da je proguta u ambis svog mraka, i skuva u otrovu fašizma koji u njoj samoj vlada.

Vidi li ovo neko drugi sem samih Crnogoraca? Međunarodna zajednica, Evropska unija ili SAD? Reklo bi se da oni za sada vide samo rast etničkih tenzija, i upozoravaju – to je opasno. Opasnost, međutim, samo je uvertira za ono što predstoji. Srpski ministri vrijeđaju Crnu Goru, članicu NATO-a, na dnevnom nivou. Trkaju se ko će više otrovnijih riječi uputiti „bratskoj“ zemlji na jugu. Francuska i Njemačka, toliko posvećene saradnji i iscjeljivanju Balkana od starih rana, sve ovo vide, ali kao da ne vide.

Amerika vodi svoje ratove. Napustila je Avganistan. Ostavila je narod na milost i nemilost krvnika koji su svoj momenat čekali dvadeset godina, u pećinama gdje ih najnaprednije oružje današnjice nije moglo pronaći. Obični ljudi, koji su htjeli da žive slobodno baš kao Amerikanci, sada su na meti vjerskih fanatika. Amerika neće voditi ratove za račun onih koji ne žele da se bore, kaže Bajden. Da li je ovaj momenat ohrabrio nekoga na Balkanu?

Jeste – kasapine iz devedesetih, koji su svi redom na funkcijama u Srbiji. Vučića, Vulina, Dačića. Njihovi medijski eksponenti truju gledaoce lažima, tjeraju ih da mrze još više. Mržnje nikada dovoljno. Srpski popovi, koji pothranjuju vjerski fanatizam, trljaju ruke.

Crnogorcima i svima ostalima koji su svjesni šta se zapravo dešava i šta ustoličenje predstavlja, zatvaraju se usta prijetnjama policijom, uz pozive na mir i „bratsku slogu“. Mirni budite dok vam uzimamo glas, ime i prava. Ne gicajte se.

Cetinje je, međutim, snažan bedem. Kroz vjekove je odjeknula rečenica „tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga al' zube polomi!“.

Znaju Crnogorci i svi ljubitelji slobode i pravde na čijoj strani treba biti petog septembra. Na onoj gdje su nam preci, gdje nam je čast. Tamo gdje imamo šta da branimo. Naše neprijatelje će istorija staviti na svoje mjesto, a vrijeme oprati, kao jeftino rublje.