Piše: Luka Laković, doktorand iz oblasti informacionih tehnologija
Iako su klanci na magistralnom putu neodoljivo podsjećali na Termopilske, naročito kad su se iza brda počela pojavljivati policijska vozila, bageri i vatrogasna vozila, to i nije bila bitka iz antičkih priča.
Nit' su oni bili Persijanci, nit smo mi bili Spartanci.
Nisam ja cio život trenirao za ovo. Rodio sam se u sred najveće recesije i preživio (a da nisam svjestan) embargo i ratove. Teške i napete dane pamtim samo po tome što tog dana nema Simpsonovih na televiziji. Obično ih ne bude jer se neđe daleko dešava nešto komplikovano ispred nekih zgrada koje su lijepe, takvih nema kod nas. (Rano sam naučio da je to "gore" pravilo, a kod nas je sve porušeno).
Jedinu pripremu u djetinjstvu za ovakve događaje mogu, možda, prepoznati u tome što sam rano naučio da ne pojedem ništa pred nekim, a da ne ponudim, i da ti dobar drug vrijedi više i od sunca i od kiše.
U klancu Kruševo Ždrijelo, kao da su svi na taj način vaspitavani. Dvadeset sati na barikadi prošlo je za čas, a demonstrantima nije moglo faliti ptičijega mlijeka. Neizmjerno hvala cetinjskim domaćinima ali i privrednicima koji su znali da se ponašaju.
I kad je došlo do onoga što se čekalo, i kad se desilo ono za što smo znali da će se desit, i kad je osmijehe zamijenila borba sa sadržajima sopstvenih paranazalnih šupljina, niko doma nije pošao razočaran, gnijevan, tužan.
Ako takvih i ima, neka se sjete da će osim na ovim civilizacijskim vrijednostima, svoju đecu u slobodnoj Crnoj Gori podizati i na priči o jednom danu kad je pop, zbog tih naših vrijednosti, pred sveca izašao uplakan, naoružan, i bez svog stada. NEDOSTOJAN.
Neka znaju da će tada oni koji su jedva čekali da se vrate sa Barutane, već kako razočarani što ne mogaše do Cetinja, pričat kako su bili tu.
Neka znaju da se Cetinje odbranilo, da dok naša posrbljena braća u uživo prenosu kleče pred okulatorima, Cetinje nije pokleklo.
Neka znaju, i neka budu ponosni, što su onda-kad je sve počelo, u klancu na Kruševo Ždrijelo, bili na pravoj strani ograde.
A ove što su mogli, da su htjeli, napravit da ne bude što je bilo, tada će uveliko pokrivati prašina na smetlištu istorije.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR