NATO kao pouzdan partner?!

Piše: Dragan Sekulović

Retoričko pitanje iz naslova dobija realnije obrise.

NATO vojno angažovanje u Siriji, Libiji i Avganistanu rezultiralo je fijaskom, odnosno prepuštanjem tih država direktnom ruskom uticaju.

Pobunjenici u Siriji su poraženi ili marginalizovani, a Kurdi i dalje razočarani sanjaju svoju državu. Tamo su sada vojna uporišta Rusije. U Libiji je slično. Gadafi je uklonjen, a njegov sin utamničen 7 godina, da bi nedavno bio pušten i uz rusku podršku najvjerovatnije vraćen u politiku.

Avganistan je novija priča. Ukupno 300.000 Avganistanaca obučenih i naoružanih NATO oružjem bacili su sablju, da bi dio njih u humanitarnoj akciji vazdušnog koridora zauvjek napustilo domovinu. Razlog predaje je samo njima poznat.

Sa sobom su ponijeli i ideju o boljem i demokratičnijem Avganistanu. Nizu nesmotrenih procjena možemo dodati i nedavnu izjavu ključnog vojnika Pentagona da je moguć građanski rat.

Danas čitamo da su Talibani za nekoliko dana ušli u pobunjenu provinciju i većinu protjerali u Pakistan, gdje će NATO moći da ih nađe i preda pravdi kao teroriste. U međivremenu će politićki vođa Talibana, takođe jedno vrijeme utamničen, pa pregovarač sa Trampom bez predstavnika tadašnje Vlade, formirati i voditi novu vladu. Njene postupke budno će pratiti Amerikanci i Evropa dok će Rusija razvijati vojnu a Kina ekonomsku saradnju. Bar tako izgleda budućnost Avganistana za neutralne posmatrače.

Korona virus je ogolio slabosti Alijanse. O njima se sada govori na uvce, gotovo šapuće ili šuška što bi rekli dobri ljudi Balkana, koji očekuju sličnu sudbinu.

Mala država, članica NATO, godinu dana je na udaru Mosakve i njenog satelita Srbije. Alijansa mirno promatra šta se događa, jer nisu jasni politički ciljevi Amerike i Evrope. Tramp je očito podržavao zamisao dvije velike države na Balkanu. Velike Srbije i Velike Albanije, sto je podrazumijevalo rasparčavanje Bosne, Crne Gore, Makedonije i Kosova. Dritan je to znao i zato je toliko kočoperan. Ulcinj ide u Albaniju.

Ako nova američka administracija nije raščistila sa Trampovom politikom onda treba svim prozapadnjacima na Balkanu preporučiti pakovanje kofera u traganju za boljim životom. Da to urade na vrijeme, mirno i organizovano uz pomoc Alijanee, koja bez jasne politike ne moze spriječiti dalje širenje ruskog uticaja. Srpski nacionalisti znaju svoje ciljeve, jedna država, jedna vjera i majcica Rusija.

Griješe oni koji misle da Velika Srbija nekada može biti članica Alijanse, bar ne u dogledno vrijeme. Naprotiv, realnije je zakucavanje ruske vojne baze u Baru u pokušaju rušenja NATO-a kao vojnog saveza.

Crna Gora je moguća nova žrtva globalne situacije ili politike.

Čemu se mogu nadati oni koji čekaju u redu da postanu članice NATO? Alijansa kao sigurna luka? Kako ubijediti Ukrajince da će biti branjeni ako ih pritisnu Rusi, koji će Ukrajinu moguće vratiti u zonu svoga uticaja sredstvima provjerenim na Balkanu. Pitanje vremena.

Autor teksta razumije poruke predsjednika Bajdena nakon povlačenja iz Avganistana. Ogromne pare su potrošene. Istorija je potvrđena, koliko para toliki i uticaj. Dok je trajalo, trajalo je.

Međutim, Rusija osvaja prostor bez ispaljenog metka, da ne računamo gumene korišćene na Cetinju. Minimalni su i ekonomski troškovi. Rusija ima viziju koju sprovodi. Ideju, dok na Americi i Evropi leži odgovornost za odbranu civilizacijskih vrijednosti današnjice.

Nove ideje ne radjaju se u luksuznim kabinetima, nego u ljudskom umu. Na potezu je predsjednik Bajden, od Trampa pežorativno nazvan Uspavani Jo. Ako dremka novog vremešnog lidera predje u duboki san savremeni svijet je žrtva novog virusa uspavane birokratije. Rusija ostaje u prednosti.

Odluku donosi jedan čovjek dok demokratski svijet čeka dugi proces usaglašavanja stavova sve do trenutka kada neko u Americi kaže dosta. Tražimo novu formu trošenja para naših poreskih obveznika. Moguće, zar ne? Samo tada će vec biti kasno za one koji su u trenutnim teškoćama.

Ko im je kriv? Trebali su razmišljati ranije, rekli bi zlobnici koji trenutno profitiraju.

Toliko od bivšeg diplomate.

(Autor je bivši pomoćnik Saveznog ministra spoljnih poslova SRJ i bivši pomoćnik Ministra vanjskih poslova Crne Gore)