Godina prođe – decenije unazad

Piše: Milan Marković

“Mislim da svi oni dobro znaju koja je ura ovoj zemlji i kakvo je vrijeme. Od tridesetog avgusta ide unazad... Kumim Vas Bogom, zaustavimo ga prije devedesetih!” Peđa Vušurović, 06. IX 2020.

Navršilo se godinu dana otkad je na podgoričkom skupu cetinjski intelektualac Peđa Vušurović održao govor o opasnostima nagle promjene zvaničnoga državnog kursa, najavljene koalicionim dogovorom stranaka (naizgled) dijametralnih programskih načela.

Već tada je bilo jasno da se iza pripremljenoga građanskog, demokratskog, inkluzivnog i pomiriteljskog narativa nove parlamentarne većine krije goli politički račun za jedan glas više, kao i stari, kroz istoriju s mukom preživljavani retrogradni procesi koji su razbili jugoslovensko jedinstvo.

Nominalno zauzimanje za evropske vrijednosti bilo je samo oblanda za umotavanje sitnosopstveničkih nagona za supremacijom, ne bi li time postali jestivi zapadnim ambasadama. A svaka glava nove političke himere je imala svoj interes.

Neki su željeli vlast, drugi moć, treći uticaj. Sve ih je okupila srpska crkva koja je, opet, željela sve samo za sebe. Dakle, iza privida demokratije skrivao se udžbenički primjer teokratije. Jer, u kojoj to demokratskoj stvarnosti zastupnici građanskih vrijednosti ugovaraju raspodjelu vlasti u bogomoljama?!

Vušurovićeva poruka je time bila molba da se ne dozvoli rušenje onoga sistema dakako civilizacijskih vrijednosti na kojem je izgrađeno crnogorsko građansko društvo i mimo uputa i uslova koje propisuju poglavlja ujedinjenje Evrope. Sad, kad je sve ogoljeno, ostao je gorki ukus izdaje crnogorskih nacionalnih interesa.

Godinu dana nakon, govornik kojega citiramo je privođen, a njegovi strahovi prerasli su u košmarnu stvarnost Crne Gore. Mehanizmi vlasti su ostali isti, dok su sve njene poluge stavljene u službu vještačkoga održavanja u život retrogradnoga ideološkog kursa. Od populističkih oglasa za prodaju državne mehanizacije do dopunjavanja vojno-policijske logistike iz nesavezničkih izvora, sve je stavljeno u pogon privilegovane vjerske organizacije koja je upadom u Cetinjski manastir i simbolički pokušala da iskaže svoju dominaciju.

Međutim, pratiće je slika njenih velikodostojnika kako od majbaha do helikoptera bivaju sprovođeni oružanom pratnjom crnogorskih snaga bezbjednosti, uz pomoć privatnoga objezbjeđenja sačinjenog od sumnjivih lica s ratnim naoružanjem. Oni su, valjda, tu da ih brane od golorukih građana Cetinja.  

U toku protekle godine, Crnogorci su obespravljeni, otpuštani, zastrašivani, zasipani fekalijama, i satanizovani. U javnosti je promovisan bigotsko-klerikalni diskurs po kojem se čitav crnogorski građanski milje karikaturalno predstavlja kao demonsko, militantno, nacionalističko, kriminogeno i uskopartijsko DPS Drugo, strpano u kontekst terorističkih ekstema i nacionalne manjine. Destruktivna strategija razgradnje nacionalne suštine Crne Gore rezultirala je desantom na njeno srce.

Ostale su slike uplakanih: aktuelnoga premijera – jer je nakon rukovođenja desantom na Cetinje napokon dobio zasluženi aksios od klera; i građana Cetinjanja – zatvorenih u svoje domove i zatrovanih dimom suzavaca i šok bombi.

Cetinje je 5. septembra doživjelo okupaciju zbog hira dva crkvena poglavara. Sprovođenje hira im je omogućila grupa vjerskih fanatika i političkih oportunista koji trenutno obnašaju državnu vlast.

Oni su silom na sramotu željeli da ponize Crnu Goru iz jezgra njene duhovnosti i kolijevke njene državnosti, a dogodine će možda planirati neke druge invazivne akcije, bez obzira o kojem dijelu balkanske margine se radilo.

Nažalost, pokazalo se da je antologijski govor Peđe Vušurovića bio više od upozorenja i molbe. Bio je predskazanje.