I ja sam musliman

Piše: Andrej Nikolaidis

Najgori nije bio suzavac. Ni gumeni meci. Ni kordoni policajaca. Ni vlada koja je učinila sve da na Cetinju padne krv. Najgore nisu bile ni laži vladinih medija.

Ono „jebem li mu majku muslimansku“, upućeno juče Dritanu Abazoviću – to je bilo najgore.

Jer je razorna moć tih pet bezumnih, prostačkih i bezbožnih riječi veća od sve sile koja je koji dan ranije napala Cetinje.

Ne mogu Cetinje i Crnu Goru uništiti sve trupe koje Vučićeva vlada može poslati na nas. Ali psovanje majke muslimanske može.

O zgroženosti Cetinjana, kada su te riječi čuli i vidjeli, neću vam govoriti. Jer se ona podrazumijeva. Jer smo je svi svjesni: pa i oni koji će u narednim danima učiniti sve da taj izgovoreni gadluk okrenu protiv Cetinja.

Koliko je samo muslimana dolazilo na antiratne mitinge na Cetinje devedesetih? Koliko je samo muslimana u to vrijeme gledalo u Cetinje, vidjevši tamo tračak svjetla u fašističkoj tami koja je prekrila ovu zemlju?

Jesu li i musimani bili na barikadama četvrtog i petog septembra? Jesu.

Jesu li bili na trgu sa nama, 12. septembra? Jesu.

Je li sa nama na bini bio Mehmet Zenka, musliman, koji je došao da nam pruži podršku kada nam je najteže? Jeste.

Ja kažem drugačije: hvala Bogu na muslimanima.

Kažem: Crna Gora bi bila još bolja, da je u njoj više muslimana.

Jesam li sa iste te bine, stojeći kraj mog Ulcinjanina i brata Zenke, rekao:

„Jedno vas molim. Neka u vašim srcima nikada ne bude mjesta za mržnju. Jer onoga trena kada počnemo mrziti –

Vučić, Perić, Krivokapić i Abazović su pobijedili“.

Ali: šta jedan bijesni čovjek može učiniti…

Tamo gdje se psuju i napadaju muslimani – i ja sam musliman. Između njih i mene, za mene, nema razlike. Od njih nisam doživio ništa osim dobra i sve što sam pisao – pisao sam da bih ljudima poput onoga koji je Dritanu opsovao muslimansku majku pokušao objasniti dobrotu tih ljudi i ljepotu njihove vjere. Zbog toga me, uostalom, „Vijesti“ zovu „mula Nikolaidis“.

Psovka upućena Dritanu zaboljela me je gore od svake uvrede upućene meni – a nije ih malo i prilično su maštovite.

Crne Gore nema bez Cetinjskog manastira. Ali je, ako nekome nije jasno, nema ni bez muslimana.