Opet o vjeronauku

Za Antenu M piše: Slobodan Backović

Tek ustoličeni mitropolit Joanikije II ima namjeru da, pored podizanja kapele na Lovćenu i političkog angažovanja, svoje djelovanje proširi i na javne obrazovne ustanove u Crnoj Gori, o čemu svjedoči njegova nedavna izjava.

Joanikijeva izjava je ponovljena Amfilohijeva izjava iz 2016. godine o tome da je pravo na vjersku nastavu u školama "zagarantovano svim važećim međunarodno pravnim aktima o ljudskim slobodama i pravima”.

Mićović 18. septembra izjavljuje: "Pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava, a Crna Gora je među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u školama, iako je riječ o zemlji sa bogatim vejrskim nasleđem... Iz ovih premisa je jasan zaključak da je naša obaveza da se zalažemo u pravcu uvođenja vjeronauke. Bilo bi dobro da prethodno imamo saglasan stav svih vjerskih zajednica u Crnoj Gori po tom pitanju”

U ovim izjavama saopšetne su netačnosti. Evo koje:

Srpska parvoslavna crkva pod vjeronaukom podrazumijeva religijsku nastavu sa vjeroispovijedanjem, odnosno praktikovanje vjere u školi, što nije dozvoljeno Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju. Treba znati da u obrazovnim sistemima postoji i religijska nastava o religiji(ama) kao i da postoje privatne i javne-državne obrazovne ustanove-škole. Kao što je poznato, sve osnovne škole i skoro sve srednje škole u Crnoj Gori su javne ustanove, odnosno državne.

U svim izjavama zvaničnici SPC ističu da je pravo na vjeronauku osnovno ili garantovano ljudsko pravo. Time izjednačavaju pravo na religijsku nastavu sa vjeroispovijedanjem sa garantovanim pravom na slobodu vjerovanja.

Odgovor na tvrdnju SPC o vjerskoj nastavi je: netačno je da je vjerska (religijska) nastava sa vjeroispovijedanjem garantovana ijednim međunarodnopravnim aktom. „...ne postoji ’međunarodni’ ili ’evropski standardni’ model religijskog obrazovanja u javnim školama". Garantuje se ljudsko pravo na slobodu vjeroispovijesti.

Ovo potvrđuje komentar Odbora za ljudska prava 18. člana Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima:"Odbor smatra da član 18.4 dopušta nastavu u javnim školama iz predmeta kao što je opšta istorija religija i etika ako se daje na neutralan i objektivan način..... Odbor primjećuje da je javno obrazovanje koje uključuje poučavanje o određenoj vjeri ili uvjerenju u neskladu s članom 18.4.....".

Iz preporuka Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope 2005. slijedi:„Preporuka Savjeta zagovara učenje o religijama kao oblik nevjeroispovijednog pristupa religijskom obrazovanju u javnim školama u svim državama članicama, uključujući i one gdje vjeroispovijedno religijsko obrazovanje već postoji.“

U skladu sa prethodnim preporukama Crna Gora je u obrazovne programe osnovne  (9. razred) i srednje škole uvrstila 2009. godine kao izborne predmetne programe "Istorija religije", tako da nije tačno da Crna Gora nema nastave o religijama.

Sve ili skoro sve evropske zemlje imaju neki obilk religijske nastave, U 19 zemalja religijska nastava je vjeroispovijedna (obavezna samo u 6 zemalja). U nekim od ovih zemalja vjeroispovijedna religijska nastava izvodi se u privatnim školama. Nevjeroispovijedna nastava (nastava o religijama) izvodi se u državnim školama u 20 evropskih zemalja.

Mićović bi po pitanju vjerske vjerispovijedne nastave u Crnoj Gori želio da ima saglasnost drugih vjerskih zajednica. Nije se sjetio da u Crnoj Gori žive agnostici i ateisti i da bi bilo takođe dobro imati i njihovu saglasnost. Vjerska nastava koju zagovara SPC bio bi tipičan primjer vjerske indoktrinacije koja nije dozvoljena.

Ne treba zaboraviti da je Crna Gora Ustavom određena kao sekularna država i da vjerske zajednice svoje djelovanje ne mogu obavljati u državnim institucijama, niti bi smjele biti subvencionirane i finansirane iz državnog budžeta..

SPC nije siromašna vjerska zajednica, naprotiv, tako da može finansirati svoju potrebu i potrebu djece da imaju vjeroispovijednu religijsku nastavu u brojnim objektima koje koristi ili privatnim vjerskim školama koje bi osnovali.

Preporučujem da se predlagači uvođenja "vjeronauke" upoznaju sa organizacijom vjerske nastave u Sjedinjenim Američkim Državama. Tamo je vjeroispovijedna religijska nastava moguća samo u privatnim školama, u državnim školama postoji samo nastava o religijama. Privatne škole ne dobijaju subvencije iz državnog budžeta.

Od 2005. godine kada je prvi put objavljena namjera SPC da uđe u obrazovni sistem Crne Gore, ostaje mi nejasno i krajnje apsurdno, pored svega ostalog, kako vjerska zajednica druge države koja ne priznaje Crnu Goru, niti bilo šta crnogorsko, hoće da uđe u škole države koju ne priznaje? To se ne smije dozvoliti.