Dan poraza

Piše: Draško Đuranović

Da li ste znali, ako ste učitelj, nastavnik ili profesor i povedete đecu koju vaspitavate u šetnju povodom 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom, sve uz saglasnost roditelja i škole; da li ste svjesni da – zloupotrebljavate đecu u političke svrhe? Da li ste mogli da pojmite da će vas sve, jednog dana, neko optužiti za kršenje dječjih prava.

Ne bilo ko, već zamjenica ombudsmana! Zaštitnica ljudskih prava i sloboda Snježana Mijušković presudila je, sa istorijske distance od četiri mjeseca, da je profesorica istorije Sanja Vujović učinila djelo političke zloupotrebe đece jer je povela đake da se pridruže antifašističkoj šetnji u organizaciji UBNORA.

I sad možda i nije najbitnije je li Mijušković reagovala na osnovu dojave kleronacionalističkog, šovinističkog portala IN4S, zbog toga što, kako napisa zamjenica, ,,nije bila upoznata sa programom UBNORA“.

Institucija ombudsmana proglasila je zloupotrebom đece obilježavanje Dana Evrope, vrlo direktno saopštavajući da crnogorska đeca, svih vjera i nacija, ne smiju da znaju, još manje da podržavaju antifašističku istoriju Crne Gore! Za zamjenicu Mijušković, a očito i ,,glavnog zaštitnika“ Sinišu Bjekovića, podsjećanje đece na nasljeđe Ljuba Čupića, Joke Baletić, Gojka Kruške, Rifata Burdžovića je – manipulacija i zloupotreba đece!

Dan pobjede nad fašizmom je i Dan Evrope. Godinu prije pandemije, sve uz prigodno slavlje i počasnu binu, ambasador EU, šef Delegacije Evropske unije, njegova ekselencija Aivo Orav, sve okružen đecom, učenicima podgoričkih škola, govorio je o značaju borbe protiv fašizma i o Evropi koja mora da se ujedini na vrijednostima etike, morala.

Kancelarija ombudsmana junački je oćutala takvu proslavu Dana Evrope, nije bilo ni riječi o – zloupotrebi đece.

Ali, to je, izgleda, bilo prije ,,osvježenja“, prije nego što je Kancelariji ombudsmana o ljudskim pravima poduke počeo da drži portal IN4S.

Da nijesu svi crnogorski mediji izvijestili sa skupa, opisivali šetnju u tišini, bez stranačkih obilježja uz zastavu Crne Gore i onu staru jugoslovensku sa petokrakom; da je ombudsmanka to vrijeme provela u ,,gluvoj sobi“ zgrade parlamenta gdje se skup i završio, možda bi Snježani Mijušković moglo da se toleriše neznanje, da povjerujemo da je živjela u nekom limbu, bez informacija potrebnih za donošenje mišljenja.

Jer, osim u tom šovinističkom glasilu, koje živi na jaslama Beograda, niti u jednom drugom mediju u Crnoj Gori nije mogla da izvede zaključak da je nastavnica povela đecu da ,,premijeru održe čas o antifašizmu“.

Pa što i da su đeca podsjetila Krivokapića na antifašističke tekovine?

Je li činjenica da je premijer Zdravko Krivokapić ignorisao taj dan i oglasio se protokolarnim saopštenjem, dok je cijela Evropa slavila. Pa i majčica Rusija koja vaskrsava moć Crvene armije svake godine. Je li činjenica da je mandatar crnogorske vlade Zdravko Krivokapić, prije tačno godinu, kazao da Crna Gora više ne bi trebalo da slavi 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom, već je 23. septembar novi dan pobjede, kada je konstituisan novi saziv Skupštine.

Jeste. I što je onda problem; što postoje ljudi u ovoj zemlji kojima je 9. maj važniji od toga kada je formirana neka parlamentarna ili izvršna vlast koja će, možda, izdurati godinu, dvije, tri? Treba li sad da mislimo da zamjenica ombudsmana svoje mišljenje formira na osnovu pisanja In4s-a i mišljenja premijera Krivokapića? Ili da je ,,ombudsmanski šamar“ antifašistima i njihovim sljedbenicima neki perverzni i primitivni pokušaj da se, eto, pomire fašizam i antifašizam?

To ne znamo. Ali možemo i mi na osnovu nalaza Snježane Mijušković da [R1] formiramo svoje mišljenje: učenici crnogorskih škola u antifašističkoj šetnji bi trebalo da budu ponos ove države. I najnormalnija stvar, tako potrebna ako želimo da ova država ima svoju budućnost.

Zato je i sama pretpostavka ili sumnja, a ne pisano, objavljeno mišljenje Kancelarije ombudsmana da ima političke zloupotrebe djece u antifašističkoj šetnji – užasna slika moralnog posrnuća. Ne samo Kancelarije ombudsmana već crnogorskog društva koje to ćutke posmatra. 

Papir, kažu, trpi sve. Ali ljudi i ne moraju: ne smije se pristati da se tekovine civilizacije i osnove modernog na ovaj način pretvaraju u nakazne tvorevine.

Jer, onda, zakonomjerno, imamo situaciju da je istoričarka Sanja Vujović, koja vaspitava svoje đake u duhu moderne Evrope, za ombudsmana veći problem nego učiteljica Rada Višnjić koja je đecu podvodila da kleče u crkvi i ljube vrata i podove. Ili isti problem, potpuno svejedno.

Je li realno da Mijušković reaguje na antifašističku šetnju sa starim subnorcima isto kao na vođenje đece da metanišu za uspješan početak školske godine; da li je društveno normalno izjednačiti antifašizam i fanatizam vjere?

Ako je takvo mišljenje institucije koja štiti ljudska prava ujedno i većinski stav u Crnoj Gori, onda bi trebalo da sljedeći 9. maj obilježimo kao Dan poraza. Našeg, crnogorskog, svih vjera i nacija.