Kako je Severina začepila usta Dodikovom režimu!

Za Antenu M piše: Dragan Bursać 

Tako je Severina u jednoj rečenici kazala šta misli i o Dodiku, i o njegovom režimu, i o četničkom sistemu vrijednosti, i u Republici Srpskoj, ali i u dobrom dijelu srpskog sveta. A taj sistem vrijednosti, hrabri i štuje svakog onog ko veliča ratne zločince i negira genocid.

“Ne želim sudjelovati u projektu koji ima veze s osobom koja vrijeđa žene na najgori način i ne priznaje da je u Srebrenici počinjen genocid".

Vidite, ovo kaže Severina Vučković pojašnjavajući zašto je odbila raditi na novoj Televiziji UNA, čije se vlasništvo veže za Milorada Dodika.

Još četnička trava nije nikla, gdje kroči Sevina štikla

Tek tako i posve normalno, balkanska pjevačica je u jednoj rečenici kazala šta misli i o Dodiku, i o njegovom režimu, i o četničkom sistemu vrijednosti, i u Republici Srpskoj, ali i u dobrom dijelu srpskog sveta. A taj sistem vrijednosti, predominantno zarobljen u tokisčnom maskulinum narativima, hrabri i štuje svakog onog ko veliča ratne zločince.

I u svemu je bila prva...

Jednako kao što je od silne balkanske udvorničke pop-scene prava rekla šta misli o novopečenom patrijarhu Crkve Srbije Porfiriju Periću. A ne misli ništa dobro, jer je Porfirije, čini se, mnogo mizoginiji nego što nazovi liberalna javnost predstavlja u regionu.

Za one koji ne znaju, Severina je najkonkretnije kazala kako je Porfirije Perić samo jedan iz plejade moćnika, koji je radio na tome da joj se trajno oduzme dijete:

„Tu je i poglavar Srpske pravoslavne crkve, slavni Porfirije, Milanov prijatelj koji mi navodno nešto oprašta, a oprost od njega ne tražim. Neka se on radije pokaje za svoje grijehe i pomoli za spas svoje duše. Trebaće mu”.

Nije li to isti onaj Porfirije, koji gotovo preuzima govor Alojzija Stepinca, malo ga modifikujući u skladu sa aktuelnim trenutkom pa kaže:

“Stvaranje, postojanje i napredak Republike Srpske je delo pravde, a za hrišćane je pravedno ono što je utemeljeno na istini."

Podsjećanja radi, Stepinac, tačno 80 godina ranije za zločinačku NDH kaže:

“Mi vjerujemo i očekujemo da će naša Crkva u uskrsloj državi moći u punoj slobodi naviještati neoborive principe vječne Istine i Pravde”.

I zaista, zaista svako ko ovo izjavi, a još pri tome obnaša funkciju kakvu obnaša, poput Porfirija Perića, u najboljem slučaju treba da se pomoli za spas svoje duše.

Severina protiv mediokriteta

Kada pogledate sa strane, vidi se naizgled nevjerovatna lakoća s kojom Severina Vučković postavlja stvari na svoje mjesto. Bobu bob, a Crkvi Srbije kvazipop. Doduše, samo ona zna kroz šta je sve prošla, kakve je emotivne i sve druge ucjene razvejavala, u kakve se igre moći uplitala i dobijala ih, e da bi bila ovo što jest -SLOBODNO LJUDSKO BIĆE.

Nego, druga jedna stvar ima u tome, drugo jedno pitanje, a ono glasi: kakav je sve to otpad ljudski koji servisira i Dodika i Porfirija i Republiku Srpsku, misleći pri tome sve ovo o čemu Severina govori glasno? I nije li taj otpad možda veći, žešći i toksičniji od svih onih četnika, koji retardirano-otvoreno svojim skromnim duhom i umom iskreno podržavaju Dodika i Porfirija?

Jer, podržavati Dodika i Porfirija, negirati genocid, a biti iskren, znači samo dvije stvari. Da ste budala. I da ste zlobni. Dakle, zlobna budala. Čini mi se da se Severina u svojim obraćanjima ponajmanje obraća zlobnim budalama, koje niti hoće, nit mogu shvatit najbazičniju istinu, kao što je srebrenički genocid.

Prije će biti da se iz njenog bola u životnom iskustvu krije poruka za sve one mediokritete, kvaziinteligenciju i poluumjetnike, koji se interno smiju na Dodikov seljakluk ili Porfirijevu “poštenost“, pa ih onda svojim, riječima, uradcima, djelima i “autorskim opusom“ podržavaju u realnosti.

A nemala je to vojska, raznih dupelizaca i podguznih klimoglavih muva. Armija silna, koju Dodik kupuje za šaku opranih maraka iz narodnih novčanika, ili Porfirije za lažni kosomopoiltizam i malo kvaziduhovnosti. I jedni i drugi su, zapravo, jedni te isti. Svi oni koji se javno kunu u Porfirija i njegovu ljubaznost, a kod priznanja srebreničkog genocida naglo povuku ručnu, pošeču se po glavi, pogledaju u poslodavca pa izdeklamuju, kako nije bio genocid nego veliki zločin.

I zato su riječi Severine Vučković, nemjerljivo jake i moćne. Sociolozi bi kazali da djeluju po dubini i stratifikacijski kače sve društvene slojeve. I to je tako!

Ali, promislite samo-ova žena i njena štikla, stale su na put balkanskom karijesu u vidu Dodika i Porfirija. Ova žena je pri tom savršeno svjesna šta je i koliko sve izgubila svojom iskrenošću, a to je mnogo više od svih podguznih muva na rentanje, a koje odmahnu rukom, kažu da ih “politika i religija ne zanimaju“, pa onda nastave da služe svjetovnim i kvaziduhovnim gospodarima srpskog sveta.

P.S.

Nedavno sam u jednoj beogradskoj opozicionoj TV emisiji, koje je imala puno reakcija u regionu, kazao profetski kako su dvije najdominantnije istinske opozicione ličnosti u srpskom svetu Severina Vučković i Nataša Bekvalac.

Voditelji su se nasmijali doskočici jednog Bosanca.

Mislim da nakon ove maestralne Severinine izjave, više nikom ništa nije smiješno.

Ne zbog Severine, ona se milion puta dokazala kao veći čovjek od većine Balkana. Situacija je ozbiljna zbog većine srpskog sveta, koji i danas smišlja opoziciju govoreći da se “genocid nije desio“ i koja vjeruje da infantilna ljubav prema “Azri“ može popraviti Porfirija.

Znakovito, Severina je najsubverzivnija, najurbanija, najiskrenija, najljudskija, najženskija i najhrabrija.