Ugledni američki magazin "Foreign affairs" analizira predstojeću ratifikaciju Protokola o pristupu Crne Gore NATO-u u Senatu, u svjetlu pro-ruske politike novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trampa.
Članak prenosimo integralno:
Budućnost odnosa između SAD i Rusije, čini se, ovisi od pitanja da li će se američki predsjednik Donald Trump i njegov kandidat za državnog sekretara Rex Tillerson ulagivati zajedničkom prijatelju, ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i prešutno se složiti s njegovim interesima, ili će iskoristiti blizak odnos s ruskim predsjednikom da ostvare američke ciljeve.
Odgovor može doći ubrzo nakon Trumpove inauguracije, jer je Crna Gora, koja se od Srbije odvojila prije deset godina, svojevrstan test za odnose između SAD-a i Rusije. Sljedećih mjesec dana, američki Senat će ratifikovati Protokol o pristupu Crne Gore NATO-u. Do sada je 19 od ukupno 28 NATO saveznika podržalo ulazak. Nakon nekoliko godina oklijevanja, ulazak Crne Gore u NATO porodicu je snažno podržala i administracija američkog predsjednika Baracka Obame.
Ali, Moskva je odlučna da osujeti ovaj plan Crne Gore, jer svako daljnje proširenje NATO-a, bez obzira na to koliko je zemlja kandidat malena, Kremlj će doživjeti kao direktnu prijetnju ruskoj sigurnosti i kao osporavanje regionalne i globalne moći Rusije. Do sada je Moskva povremeno prijetila Crnoj Gori nedefinisanim kaznenim mjerama i često promovisala vojno neutralni status. To će biti test za Trumpov planirani zaokret američko-ruskih odnosa: ako Trump želi da zadovolji Putina, nagovoriće republikance u Senatu da zamrznu kandidaturu Crne Gore, a ako želi nagovijestiti da poboljšavanje odnosa ne znači prekomjerno popuštanje, Senatu će dati zeleno svjetlo da odobri pridruživanje Crne Gore savezu.
Crna Gora, koja ima manje stanovnika od američkog grada Nashwillea i malenu vojsku, neobična je početna strateška tačka za odnose između SAD-a i Rusije. Ali tu postoji nekoliko važnih faktora.
Kao prvo, Rusi su strateški preokupirani prijateljskim lukama. Prošlog oktobra, ruske snage su ostale kratkih ruku kad su Španija i Malta odbile nosaču aviona „Admiral Kuznjecov“ da natoči gorivo na njihovim obalama. Prijateljska luka na Jadranskom moru bi bila dobrodošla ali crnogorske vlasti su odbile tu ideju čim su počeli pregovori o ulasku u NATO.
A kao drugo, Rusija ima – ili je barem imala – jake ekonomske veze s Crnom Gorom. Do 2013. godine Rusija je bila najveći investitor u nekretnine i tešku industriju u Crnoj Gori ali su odnosi naglo pogoršani. Ruski biznismen Oleg Delipaska sada tuži crnogorske vlasti za ulaganje u zemlju za koju se ispostavilo da nije ono što je trebala biti. Ruska opsesija crnogorskim nekretninama je iščezla, a Moskva sada Crnu Goru vidi kao bezobraznika koji se usudio okrenuti leđa Rusiji, istovremeno se dodvoravajući NATO-u i Washingtonu.
Rusija je zadnjih godina zemlje Balkana predala na brigu Zapadu, praveći problem oko Kosova ali ipak prihvatajući da je cijeli region, uključujući i Srbiju i Crnu Goru, usmjeren ka EU integracijama. Ali konflikt oko Ukrajine je to promijenio. Latentni ruski interesi su se intenzivirali, pogotovo u zemljama sa brojnim pravoslavnim stanovništvom, kao što su Crna Gora, Srbija, Makedonija i bosanskohercegovački entitet Republika Srpska. Amerikanci koji se ljute zbog petljanja Rusije u američke izbore bi trebali razmisliti kako se dugogodišnji zapadno orijentisani crnogorski lider Milo Đukanović osjeća, jer postoje jaki i široko prihvaćeni dokazi da su proruski nacionalisti planirali njegovo ubistvo pred ovogodišnje izbore.
Njihov plan je bio da iskoriste proteste protiv Đukanovića za njegov atentat. Državni tužilac Milivoje Kantić smatra da im je glavni cilj bio „zaustaviti Crnu Goru na euroatlantskom putu, a pogotovo spriječiti njen ulazak u NATO.“
Uloga Evrope u riješavanju raspada bivše Jugoslavije je često bila komprovitovana, dok je američka politika bila kičma, a nekad i šaka, raspleta sukoba u Hrvatskoj, BiH, Kosovu i Makedoniji. Za vrijeme Baracka Obame, a i Georgea W. Busha, američki uticaj je opao ali region nikad nije ostao do kraja prepušten Briselu, niti evropski lideri imaju takav kredibilitet među političarima iz regiona kakav ima Washington. Dolazak proruski orijentisanog Trumpa na predsjedničko mjesto uznemirio je sve zapadnjački orijentisane lidere, a ohrabrio Rusiji sklone autokrate i njihove pristalice.
Zato će sljedećeg mjeseca sve oči biti uprte u američki Senat. Prije svega Putinove.
Autori: Edward P. Joseph i Siniša Vuković
Prevod: Lidija Pisker
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR