6 °

max 6 ° / min 2 °

Nedjelja

22.12.

6° / 2°

Ponedjeljak

23.12.

6° / 4°

Utorak

24.12.

6° / 1°

Srijeda

25.12.

8° / 1°

Četvrtak

26.12.

7° / 1°

Petak

27.12.

6° / 0°

Subota

28.12.

7° / 1°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Ristov „nauk vjere“

Stav

Comments 3

Ristov „nauk vjere“

  • Viber
Piše: Milenko A. Perović    Odavno se očekivalo da Risto Radović istupi s zahtjevom za uvođenjem vjeronauke. Iznenađujuće je samo što to nije davno učinio. 
Vjerovatno je procijenio da je sad najpovoljniji trenutak. Prošla je cijela decenija od uspostavljanja državne nezavisnosti, a država se čini slabijom no ikada. Nije sebe jačala bilo kakvom strategijom konsolidiranja nacionalnog identiteta Crnogoraca ni državnog identiteta Crne Gore. Nije to činila, iako je dobro znala da su joj krvnici toliko jaki i opaki da samo čekaju trenutak kad će jurnuti da je unište!
 
Nije bila spremna da ozbiljno rješava tzv. pravoslavno pitanje, posebno pitanje pravnog statusa Crnogorske i Srpske pravoslavne crkve.
Nije bila sposobna da kao pravna država razriješi pitanje sukcesora nasilno ukinute stare autokefalne Crnogorske crkve ni da obnovoljenoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi da ono što joj pripada po božjim i ljudskim zakonima.
 
Ćutala je država Crna Gora kad su njeni činovnici nezakonito u katastarske knjige upisivali na SPC pravo vlasništva nad sakralnim pravoslavnim nasljeđem Crne Gore.
Činila se država nevještom kad je SPC čerečila to nasljeđe.
Dopuštala joj je država bespravno graditeljstvo na svakoj strani. 
Najposlije, dopustila je država Crna Gora Ristu Radoviću da joj bez pardona otima Njegoša i Vladimira Dukljanskoga.
Treba li onda da čudi što je on toliko zafursatio da traži uvođenje vjeronauke u javni obrazovni sistem.
 
Dvije neistine
 
Odavno se znalo da Risto Radović najčešće nije u dobrim odnosima s istinom. Navikao je da neistine iznosi u formi vrijednosnih sudova, pa je počeo vjerovati da mu može biti da ih iznosi i u formi  indikativnih sudova, iako ih je tu lako razotkrivati kao neistine!
Prva njegova krupna neistina nalazi se u tvrdnji da je „pravo na vjersku nastavu u školama zagarantovano svim važećim međunarodnim aktima o ljudskim slobodama i pravima“.
Ta tvrdnja nije samo neistina, nego je i banalna izmišljotina. Pozivanjem na „sva važeća međunarodna akta“, Radović pokušava neupućenima baciti prašinu u oči. Obmanom hoće stvoriti uvjerenje da za svoje namjeravano vjeronakovno nasilje nad Crnom Gorom ima međunarodno-pravnog i hjumenrajtističkog pokriće.
 
Umjesto blefiranja sa „svim važećim međunarodnim aktima“, Radović treba da se pozove bar na jedan međunarodno-pravni propis koji bi obavezivao vlast Crne Gore da mu dozvoli opaki prodor u javni školski sistem.
Naravno, takav međunarodno-pravni akt ne postoji! Crna Gora niti ima niti još bilo ko na planeti može nametnuti obavezu da ovako ili onako uređuje pitanje vjerskog obrazovanja! 
Isto to važi i za ocjenjivanje Zakona o vjerskim zajednicama. Potpuno je besmisleno upućivati na ocjenu Venecijanskoj komisiji prijedlog toga Zakona, jer ne postoji jedinstveni evropski standard uređivanja pitanja iz toga Zakona
 
Vjeronauka ili nauka o religijama 
 
Druga Amfilohijeva krupna neistina – lako ju je provjeriti – nalazi se u tvrdnji da „druge evropske zemlje“ imaju vjersku nastavu u sistemu javnog obrazovanja.
Evropsko iskustvo je vrlo heterogeno.
U Francuskoj vjeronauke nema u javnom školskom sistemu. Potpuno je uklonjena poslije donošenja Zakona o odvajaju crkve i države iz 1905. godine (Kombor Zakon), koji važi i danas.
Nema vjeronauke ni u Sloveniji. Nema je ni u Ukrajini. Umjesto nje, filozofska etika obavezni je predmet u srednjim školama.
U Sjedinjenim Američkim Državama ne postoji vjeronauka, nego je ona moguća isključivo u okviru vjerskih zajednica. To je u skladu s načelom odvajanja države i crkve, te načelom slobode religije prema prvom amandmanu Ustava SAD.
 
Rusija je na specifični način riječila ovo pitanje. Početkom 2012. godine uveden je predmet „Osnove religijske kulture i građanske etike“ u sve opšteobrazovne ustanove, s mogućnošću da učenici biraju između glavnih tradicionalnih religija Rusije (pravoslavlje, islam, judaizam ili budizam), „modela za upoznavanje svih religijskih kultura“, kao i osnova građanske etike. Po potonjim podacima Ministarstva za obrazovanje i nauku RF, „Osnove građanske etike“ izabralo je 47% učenika, „Osnove pravoslavne kulture“ 28,7%, „Osnove svjetskih religijskih kultura“ 20,3%, „Osnove islamske kulture“ 5,6%, „Osnove budističke kulture“ 1,2% i „Osnove judaističke kulture“ 0,1% učenika.
 
Velika Britanija nema konfesionalnu vjeronauku. Obavezni i redovni predmet je religijsko obrazovanje („religious education”) u smislu religijske kulture.
U Belgiji u državnim školama učenici biraju između nastave religije (protestantske, katoličke, islamske ili hebrejske) i nekonfesionalne etike.
Hrvatska je vjeronauku vratila u državne škole 1991. godine kao izborni konfesionalni predmet. U srednjim školama đaci biraju između filozofske etike i vjeronauke. Sličan je model u baltičkim državama. U Slovačkoj fakultativno je alternativa vjeronauka ili filozofska etika.
Njemačka je vjerovauku vratila u javne škole poslije 1945. godine kao redovni predmet, ali uz mogućnost izuzeća. U Austriji vjeronauka je u osnovnim školama obavezni, a u srednjim školama izborni predmet. 
 
Italijanske javne škole imaju katoličku vjeronauku za one koji to žele. U Poljskoj, takođe, vjeronauka u javnim školama nije obavezna, a učenici imaju mogućnost da umjesto nje izaberu nekonfesionalnu filozofsku etiku.
Španija ima vjeronauku kao redovni predmet u osnovnim i srednjim školama. Načelo vjerske slobode i prava na izbor, međutim, omogućava učenicima izuzeće. Slično je i u Portugalu.
Norveška i Švedska  imaju „interkonfesionalne“ modele, tj. nauku o religijama koja je zapravo religijska kultura.
 
Šta s vjeronaukom?
 
Iza Radovićevog zahtjeva za vjeronaukom ne stoji nikakav hrišćanski humanizam, nego neskrivena želja za politikantskim ribarenjem ljudskim dušama. 
Stoji iza njega želja da se u samo jezgro prosvjetnog sistema „instalira“ opaki virus anticrnogorstva i antisuverenizma.
Samo država koja je spremna na suicid, prihvatila bi Radovićev zahtjev za vjeronaukom! 

Komentari (3)

POŠALJI KOMENTAR

bosper

Činjenice govore protiv uvođenja vjeronauke pošto je Crna Gora sekularna država. Ako bi Ristu išta uspjelo po tom pitanju, odosmo u 13 vijek!

Flash

Ne vrijedi, isuvise nas je malo a dostina iz vlade ce uzet pare od Sotone! Bas bih volio da mislim da ima nade za crnogorstvo ali ... Lijep tekst u svakom slucaju!

Ariella

Hvala, profesore Peroviću! Ovako je, odavno, trebalo da zbori Vlada, sve na čelu sa Ministarstvom prosvjete.