Ponor kao cijena tribalizma

Za Antenu M piše: Boško Crnojević

 Vlada Zdravka Krivokapića je preživjela političko strijeljanje. Neki kažu da su puške bile prazne. Drugi da je strijeljanje odgođeno. U čast „oslobodilačke“ vlasti, kliče se zločincu Ratku Mladiću, podjele jačaju, a „eliti“ na vlasti rastu stomaci i broj članova rodbine na platnom spisku državne uprave. Od reformi, ni traga, ni glasa. Crna Gora nema snage da se odupre lažima nove avgustovske vlasti i klizi u tribalizam. Laži treba ogoliti, a vođe kazniti istinom.

U susret „strijeljanju“ njegove Vlade, razmišljajući da je sasvim izvjesno da mora pakovati svoje stvari, premijer Krivokapić je uzviknuo: politička korupcija je najgore što nam se može desiti! Korupcija jeste jedna od najvećih bolesti demokratije. Dužnost onih na vlasti je da se staraju o interesima građana. Zbog toga su izabrani. Važi za premijera, ministre, i za poslanike. Baš je na to mislio premijer, ili nije?

Poslanici u Skupštini imaju mandat od građana, da glasaju. Kako god da procijene, njihovo je pravo. Uprkos ukorijenjenim podjelama, ideološkim, vrijednosnim i nacionalnim, oni su svi saglasni u jednom: Vlada Zdravka Krivokapića je katastrofalna. Utrkuju se u najgorim ocjenama njenog rada.

Premijer kojeg niko ne podržava, i još „oslobodilac“, presudu za korupciju je izrekao onima koji su htjeli da glasaju za njegovu smjenu. Na taj način bi radili, po njegovoj logici, u interesu DPS-a. U toj jednačini, građana nema. Nije ih nikada ni bilo.

Prevareni su tridesetog avgusta. Dali su svoj glas i mandat onima koji su blokirali razvoj zemlje, integracije u Evropsku uniju, i sa mjesta predvodnika balkanske lokomotive Crnu Goru stavili u zapećak kolone. Međutim, „oslobodioci“ kažu da je volja građana svetinja i da je niko ne smije pogaziti.

Po tom narativu, građani su glasali za ekspertsku vladu tridesetog avgusta, što podrazumijeva mržnju prema DPS-u i toleranciju bez granica prema birokratskoj bahatosti nove vlasti. Ta laž mora biti ogoljena do kraja.

U demokratiji, građani su slobodni da glasaju za koga žele. Tridesetog avgusta je pobijedio DPS – osvojivši najviše glasova. Ostali su dobili daleko manje. Partije za koje se pretpostavlja da su suverenističke, imaju većinu u Skupštini.

Glasovima građana su, međutim, trgovali u danima nakon tridesetog avgusta i napravili krnju koaliciju. Spojili su programski i ideološki različite partije samo jednim vezom - mržnjom prema DPS-u.

Kada se pomnoži više brojeva sa nulom dobije se – nula. Zlim dogovorom na kojem počiva nova vlast pomnoženi su deklarativni ciljevi ulaska u EU i reforme društva sa ciljevima uništenja Crne Gore, jačanja podjela i blokiranja institucija. Šta je rezultat? Upravo ovo drugo. Svi su prihvatili program Demokratskog fronta.

Taj Demokratski front vjeruje da je Ratko Mladić heroj, da se u Srebrenici nije dogodio genocid, da Crnogorci kao nacija ne postoje. Hoće da sruši Mauzolej, mijenja zastavu i himnu, i na kraju uništi identitet Crne Gore. Tome ga uči srpska crkva. Njena plemenska vjera, koja priznaje samo Srbe, hoće da uređuje sistem obrazovanja i time obriše identitet Crnogoraca i uči djecu da je Srbija njihova domovina. Jednog dana, vjeruju da će sva djeca pjevati kao ona koja su klicala pobjedi Srbije nad Crnom Gorom, njihovom domovinom. To je istinska Crna Gora, kaže jedan od „osloboditelja“ u Skupštini.

Ovim načelima su vjerni i „apolitični“ eksperti. To su vrijednosti kojima se vode, i na kojima počiva njihov rad. Pokušavaju da se predstave ubijeđenim Evropejcima, na krilima revanšističke politike. Svi koji ne pripadaju njihovom vrijednosnom sistemu su – neprijatelji. To je novo društveno uređenje Crne Gore. Plemenski način života. Plemenska vjera, nacija i politička stranka.

Partije nove vlasti, ali i premijer i „eksperti“, bojkotuju DPS i ne žele kompromis ni ko pojem pitanju. Kroz DPS, bojkotuju sve one građane koji su im dali glas, i kojih je na izborima tog tridesetog avgusta bilo najviše. „Može sve što isključuje DPS“, često poruči mladi predsjednik Skupštine, sa mile mu predsjedničke stolice.

Jesu li to „porođajne muke demokratije“? Ne, to je tribalizam – njihovo pleme i njihova pravila, po cijenu propasti. Svaki dogovor sa onima koji ne misle kao oni je izdaja njihovog plemena i njihovih poglavica.  

Rezultate plemenskog dogovora na kojem počiva sadašnja vlast živimo i trpimo danas. Ta „ekspertska“ vlada je najgore ocijenjena vlada do sada. Istraživanje CEDEM-a potvrđuje i ukazuje na volju građana. Međutim, to Demokratama, Uri i Demokratskom frontu ne znači ništa.

Vlada i Skupština su plijen političke korupcije. Dok „oslobodioci“ primaju velike plate, putuju po svijetu i predstavljaju Crnu Goru, građani čekaju. Njihova nada trune. Osuđeni su da slušaju i gledaju bahatost „prvih demokrata“. Ako im se da prilika da ostanu duže, cijenu tribalizma će platiti naredne generacije, koje će biti učene njegovim pravilima.

Koja je cijena? Društveni ponor. Crna Gora je iscrpljena podjelama. Političkim dogovorom sa Demokratskim frontom, anulirani su ciljevi ulaska u EU, i temelji društva koje počiva na demokratiji i dijalogu. Novo tribalno uređenje počiva na isključivosti, diskriminaciji i lažima. Ukoliko Vlada preživi, nikakvi memorandumi ne mogu spasiti Crnu Goru. Tu moć imaju jedino građani. Priliku će dobiti, nadajmo se, ubrzo.