Diktator u čarapama

Za Antenu M piše: Milena B. Martinović

Premijerska obaveza Krivokapića bila je da u formalnom ambijentu, bez crkvene ikonografije, čestita Božić pravoslavnima u Crnoj Gori, kao što je u obavezi da čestita i praznike građanima drugih vjeroispovijesti.

On „blage dane“, kako reče, provodi s porodicom, a svoju privatnost predstavlja kao idealnu božićnu poruku „divnom narodu“.

Da premijer ne zna mnogo toga svima je očigledno, no njegova neznavenost prelazi sve granice kad misli da obraćanje povodom Božića može da privatizuje i sebi dopusti dva detalja: da bude bez cipela, samo u čarapama, i da preko ruke drži ogromnu brojanicu kao da je neki zamišljeni monah.

Krivokapić je jednom prilikom kazao da bi „mogao da bude diktator“, ali neće.

Sad vidimo bogami da hoće i da to jeste.

Namještenim umilnim izrazom lica ne može nikoga više da prevari.

Diktatorsku narav pokazao je više puta: enormnim zaduživanjem zemlje „tajno“, neproglašavanjem dana žalosti povodom strašnih žrtava pandemije, grajanjem i prijetnjama direktorima škola, gaženjem ljudi na Bogetićima i prijetnjom da će se osvetiti zbog „suza svoje kćerke“, samovoljnim i protivustavnim upravljavanjem situacijom na Cetinju 4. i 5. septembra, nagrađivanjem policajaca koji su ugrozili živote ljudi, za koje će se utvrditi da su postupali nezakonito i preko granica svojih ovlašćenja, ćutanjem na revanšizam i progone neistomišljenika i mnogo toga još.

I konačno odbijanjem da reaguje povodom interpelacije koje je usvojila Skupština Crne Gore za tri njegova ministra.

Skupštinu čine legalno izabrani predstavnici građana i Vlada je odgovorna Skupštini.

Premijer međutim ne mari za to. Koga briga za Ustav, Skupštinu i zakone!? On je sam sebi dovoljan.

Preciznije nije odgovoran Skupštini već Crkvi Srbije.

Stoga je odlučio da ingoriše mišljenje Skupštine i nastavi da radi po svome dok njegovi „papagaji“ poraze pokušavaju pretvoriti u nekakve pobjede. I još ovih dana građanima šalju sms poruke u kojima hvale sami sebe za postignute rezultate.

Ima jedna narodna koja opisuje ovu situaciju: „Nije meni što me laže no što misli da mu vjerujem.“

Završavaju se praznični dani, a mi lijepo i svečano ulazimo u inflaciju presretni što ćemo imati veće plate pa ćemo se trkati s inflacijom koliko god možemo.

Biće to luda trka.

A naš će premijer diktator i dalje ignorisati volju građana i odluke Skuštine i pričati o svojim sjajnim rezultatima.

Dokle?!